Vijesti

Predstave koje se bave ratom u Jugoslaviji

U okviru sesije Upotreba činjenica u umetničkim delima na Desetom forumu za tranzicionu pravdu, prikazan je uvodni video s dijelovima šest predstava koje se bave ratom u Jugoslaviji i činjenicama vezanim za njega; jedan dio, iz predstave „Hipermnezija” u režiji Selme Spahić (BiH), naročito je „smiješan jer pokazuje sluđene stanare jednog sarajevskog nebodera koje vojnik na graničnoj crti razvrstava po nacionalnosti i traži da potpišu da dobrovoljno napuštaju svoju imovinu… Kada se pogleda čitav video, mogu se, na primjer vidjeti mladići koji glume sami sebe („Generacija 91-95”, režija: Borut Šeparović, Hrvatska), koje su roditelji ili društvo svojim otrovnim ideologijama mržnje željeli gurnuti u rat ili se, pak, može videti kosovsko društvo („Patriotic Hipermarket”, režija: Dino Mustafić) u kojem i Srbi i Albanci priznaju da su „govna i jedni i drugi” i da je mnogo nesreće napravljeno zbog gluposti, pokvarenosti i primitivizma. Vidi se i dio iz predstave „Aleksandra Zec” (režija: Oliver Frljić, Hrvatska) koja opisuje autentični događaj ubistva maloljetne Aleksandre Zec, njezinog oca i majke, kao i čitav talog krivnje i odgovornosti koji su opteretili savest hrvatskog društva… Gledali smo i kazališni izvještaj preživjelih iz Srebrenice („Potočari Party”, režija: Stevan Bodroža, Srbija), kao i izveštaj o temeljnom uznemiravanju javnosti u Sloveniji, povodom predstave „Izbrisani”, režisera Olivera Frljića. Sesiju je moderirao pozorišni kritičar Bojan Munjin.