Koalicija za REKOM je u Sarajevu, 27. janaura 2018. godine održala VIII skupštinu, a potom, 28. i 29. januara 2018. godine, jedanaesti po redu, Forum za tranzicionu pravdu u post-jugoslovenskim zemljama.

Delegati Skupštine su pozdravili spremnost većine lidera post-jugoslovenskih zemalja da na samitu Berlinskog procesa u Londonu, u julu 2018. godine, potpišu Sporazum o osnivanju REKOM i time aktiviraju član 49 nacrta Statuta REKOM o preduzimanju priprema za osnivanje Komisije (REKOM).

Delegati su pozvali predsjednicu Republike Hrvatske da nastavi s podrškom Inicijativi REKOM, koju je pružao bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović – uz čiju stručnu podršku je sačinjen nacrt Statuta REKOM (oktobar 2014). Delegati podsjećaju predsjednicu Hrvatske da je u izradi nacrta Statuta REKOM, učestvovala profesorka Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr Zlata Đurđević, u svojstvu izaslanice predsjednika Hrvatske u Regionalnoj radnoj grupi za izradu Statuta REKOM.  Taj statut je  bez ijedne primjedbe, 14.11.2014. godine, usvojila Koalicija za REKOM, očekujući brzo pokretanje procedure za osnivanje REKOM.

 

Koalicija moli predsjednicu Hrvatske da ima u vidu činjenice koje su utvrdili Haški tribunal i sudovi u Hrvatskoj i regionu, kao i rezultate istraživanja Documente i Fonda za humanitarno pravo – podaci pokazuju da su identitet i okolnosti smrti najmanje 10.000 žrtava u ratu na teritoriji Hrvatske već utvrđeni. Nema nijednog razloga da žrtve rata u Hrvatskoj ne dobiju regionalno priznanje i ne budu „zajedničke žrtve“.

 

Koalicija za REKOM poziva predsjednicu Republike Hrvatske i predsjednika Slovenije, članice EU, da se pridruže predsjednicima Srbije, Kosova, Crne Gore i Makedonije i bošnjačkom članu Predsjedništva BiH i imenuju lične izaslanike za pisanje Sporazuma o osnivanju REKOM, koji bi premijeri post-jugoslovenskih zemalja potpisali na samitu Berlinskog procesa, u Londonu 2018. godine i time stvorili uslove da nacrt Statuta REKOM, u razumnom roku, stupi na snagu.

 

Forum za tranzicionu pravdu okupio je 250 učesnika – istraživače tranzicione pravde i politike i njene primjene u praksi, aktiviste nevladinih organizacija za ljudska prava, članove lokalnih i evropskih akademskih zajednica, tužioce i sudije, žrtve i predstavnike EU.

 

Panel o uticaju civilnih inicijativa na jačanje tranzicione pravde  je pokazao da je malo projekata nevladinih organizacije koji su u primjeni dobili političku podršku i da primjer Inicijative REKOM pokazuje da je bilo potrebno 10 godina da se dobije (nestabilna) politička podrška, koja je teško odžana a najviše zahvaljujući tome što Koalicija za REKOM, osim političkog i javnog zagovaranja, provodi empirijsko istraživanje – popis ratnih žrtava u periodu 1991 – 2001. godine, kao aktivnost podrške mandatu REKOM-a. Prikaz aktivnosti „Žena u crnom“ je jasno pokazao da uporno obilježavanje zločina i učešće u komemoracijama širom regiona duboko uznemirava javnost i jača saosjećanje prema „drugim“ žrtvama ali da političke elite u Srbiji ne podržavaju humanizaciju „drugih“.

Panel o pomirenju iz ugla akademske zajednice je dao sumornu sliku akademika koji, između ostalog, imaju zadatak da obrazuju mlade o prošlosti. Rečeno je da se na njih ne može računati, da angažovani pojedinci ne mogu pokriti činjenicu da „svi čuvaju svoju sinekuru“ i to je razlog zašto u svakoj zemlji imamo samo jednog ili dva istoričara koji javno govore, dok se svi ostali izgovaraju naučnom potrebom za „istorijskom distancom“.

Panel o nasljeđu Haškog tribunala je problematizovao doprinos Tribunala obrazovanju o ratnim zločinima i komandnoj odgovornosti, procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima, doprinos demokratskim procesima – uklanjanju sa političke scene nekih od vojnih i političkih lidera odgovornih za rat i ratne zločine i izgradnji kulture sjećanja na ratove i žrtve. Panelisti su vrlo ubjedljivo ukazali da je Tribunal, kažnjavanjem nekih od najviših političkih i vojnih lidera, ustanovio praksu da za masovne ratne zločine odgovaraju nosioci vlasti po zakonu (de iure).  Eric Gordy je rezimirao zvanične ocjene lokalnih lidera i zajednica o Tribunalu, sljedećim riječima: „istina je zataškana, institucije rade protiv nas, naša grupa je najveća i najvažnija grupa žrtava, druge grupe su počinile više zločina nego što se javno govori a naša manje“. Jasna Dragović – Soso je ukazala  da unutar naučne zajednice postoji skoro konsenzus : „ (…) da koliki god da su njegovi ostali doprinosi,  Tribunal nije imao neki vidljiv uticaj na izgradnju javnog sjećanja na ratove i ratne zločine“.

Panel o pomirenju iz ugla proširenja EU na zapadni Balkan je izazvao najveće reakcije učesnika Foruma. Viši ekspert EK, David Hudson, je jednostavnim riječima objasnio šta nova strategija EK donosi u pogledu pomirenja: „Mi u EU smo uspjeli da se držimo dogovora – da se više nikada nećemo ubijati. Vama, EU pomaže da izgradite puteve, da lakše putujete i povezujete se sa drugima. To je jedan od modela podrške pomirenju. EU ne posmatra pomirenje kao praštanje učinjenog nego kao indeks političke zrelosti, koliko su vlade u regionu politički zrele da osiguraju saradnju, da razvijaju demokratske institucije i da budu demokratične. Pomirenje je vaš interni izazov, odgovor na zaostavštinu. Na vama je da odredite pristup, a EU je tu da pomogne, pod uslovom da je pristup prema susjedima pozitivan i da vlade i političare, kada nešto obećaju, drži za riječ.“

Panelisti, Nataša Kandić, Ana Rudan i Eric Gordy su snažno podvukli potrebu jače podrške EU Inicijativi REKOM u kontekstu spremnosti lidera da doprinesu javnoj konstrukciji sjećanja na zajedničku prošlost, popisom 130.000 žrtava u vezi sa ratovima 1991 – 2001.