Vesti

Documenta: Procesi pomirenja nazaduju

ZAGREB, 13. prosinca 2017. (Hina) – Centar za suočavanje s prošlošću „Documenta“ predstavio je u srijedu u Zagrebu poimenični popis od 2224 poginulih i nestalih s područja Sisačko-moslavačke županije, a na tribini koja je uslijedila ocijenjeno je da procesi pomirenja među postjugoslavenskim zemljama znatno nazaduju.

Predsjednica Documente Vesna Teršelič kazala je da su nakon haške presude šestorici maksimalno porasle napetosti, posebno između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te da su se komentari presuda hrvatskog vodstva odrazili na smanjenje povjerenja među svim postjugoslavenskim zemljama.

 

Vesna Teršelič:Vođe se trebaju pokloniti žrtvama

Vesna Teršelič podsjetila je da će Haški tribunal, koji je optužio 161 osobu i osigurao da svi važni protagonisti rata dođu do sudnice, zatvoriti 21. prosinca svoja vrata i ocijenila da suđenja za ratne zločine nisu jedini mogući odgovor na veliki izazov izgradnje pomirenja, nego da su više nego ikada potrebni dodatni mehanizmi.

Važno je, rekla je, što se može napraviti na području reparacija ili obeštećenja, kako simboličkih tako i materijalnih. Naša su društva ovaj čas suočena i s pitanjem hoće li biti pregovora o obeštećenjima između Hrvatske i BiH, iako je presuda Prliću i ostalima nešto što se tiče individualne kaznene odgovornosti, kazala je predsjednica Documente.

Iz perspektive organizacija za ljudska prava smatram da bi ti pregovori trebali započeti, ne samo u smislu individualnog obeštećenja, nego i u smislu podrške Bosni i Hervegovini na tragu pregovora kakve su vodile Crna Gora i Hrvatska, pa je Crna Gora doprinijela obnovi i razvoju poharanih Konavala, a nakon okončanja postupka koji je vođen pred višim sudovima u Podgorici, gdje je utvrđena odgovornost za zločine u Morinju, sada se vode postupci individualnog obeštećenja za logoraše, dodala je.

Prve izjave hrvatskog premijera i predsjednice su široko komentirali svjetski mediji, a njihove kasnije izjave pokazale su više sućutu za žrtve, no ključne osobe u Hrvatskoj i drugim postjugoslavenskim zemljama trebale bi razmotriti model pomirenja koji je poduzeo predsjednik Josipović kada se u pratnji vjerskih vođa, predstavnika društva i obitelji žrtava, poklonio žrtvama Hrvatima i Bošnjacima u Ahmićima i Križančevu selu u travnju 2010, kazala je Vesna Teršelič.

„To bi ovaj čas trebalo napraviti“, zaključila je.

 

Ivo Josipović: Od pomirenja smo dalje nego prije deset godina

Bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović kazao je da je ključna riječ budućnosti u regiji pomirenje. Iako buduća zbivanja ne ovise isključivo od toga, pomirenje ljudi, politika i država bitno će utjecati i jedan je od važnijih faktora, kazao je.

Ponosan sam na svoje aktivnosti jer sam uspio pridobiti ljude koji su ozbiljno razmišljali o pomirenju, ali nažalost nisam dobio podršku drugih političara, ni lijevih ni desnih, kazao je Josipović i dodao da je gesta pijeteta vrlo važna.

Podržao je proces traženja nestalih, ali je kazao da je ključna politička volja, koje danas nema ni u jednoj od tri države – Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Politika pomirenja nije nastavljena nakon mene i danas je pomirenje dalje nego prije pet ili deset godina jer političke elite te sukobe koriste za unutrašnje potrebe, kao i razmirice koje potpiruju sa susjednim državama, kazao je.

Ne treba zanemariti želju dijela elita da se istina nikad ne sazna, jer njihova povijest nije čista, kazao je Josipović.

On je rekao da je potrebna popuno jasna politička volja, te želja da se pronađe svaka nestala osoba, kao i puno komplementarnih aktivnosti od kojih neke neće ovisiti o djelovanju vlada.

Posebno je važno formiranje mladih ljudi, obrazovni sustavi ne daju dovoljno alata mladim ljudima da se formiraju tako da budu osobe sklone pomirenju i normalnim odnosnima između naroda i država, kazao je.

Pogrešna je nacionalistička dogma da dobar Hrvat, Srbin ili Bošnjak mora mrzite druge. Ispravno je da je to onaj koji se bori za dobre i plemenite odnose među ljudima i državama, zaključio je Josipović.

Puhovski: Za pomirenje treba raditi s većinom

Analitičar Žarko Puhovski složio se da procesi pomirenja slabe i ocijenio da okretanje prema manjima, premda je to nužna liberalna politika, neće dati rezultate, jer je za pomirbu potrebna ozbiljna većina.

Ta ozbiljna većina danas je podložna nacionalističkim politikama, što je vidljivo po brojim pokazateljima, poput onoga da većina u Hrvatskoj teško osuđuju ustaše, rekao je Puhovski.

Upozorio je da se i danas o žrtvama govori u obliku tisuća na ovoj ili onoj strani i dodao da trebao poći ne samo od točnog broja nego i točnog imena i prezimena svake osobe i da treba istražiti okolnosti stradanja svake konkretne osobe.

Nacionalizam pruža mobilizaciju emocija i svaka politika se postavlja u ulogu takmaca, koji je više stradao u regiji, kazao je Puhovski i dodao da je jedan broj političara upleten u ratne zločine i da se od njih se ne moče očekivati da se suoče s prošlošću.

Nataša Kandić: Treba nova politiku uvjetovanja pristupa EU

Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo iz Beograda podržala je stav da o žrtvama treba govoriti imenom i prezimenom, ali je izrazila žaljenje da se time najviše bave organizacije civilnog društva, koje rade ono šti bi trebale države.

Podsjetila je da je EU pokrenula mnoge procese oko pomirenja i regionalne suradnje. Ti su procesi tek počeli davati rezultate kad je EU počela primjenjivati strategiju uvjetovanja prema zemljama koje žele ući u EU, te je dovela do izručenja najviše pozicioniranih osumnjičenika za ratne zločine.

Nakon zatvaranja Haškog suda čini se da EU nema neku jasnu politiku, osim što podržava projekte civilnog društva koji vode pomirenju, kazala je Nataša Kandić i dodala da bi EU trebala formulirati novu politiku uvjetovanja pristupa u zajednicu civiliziranih zemlja svima u regiji koji teže članstvu u Europskoj uniji.

Hrvatska i Slovenija kao članice EU mogu pomoći u uspostavljanju standarda na kojima će počivati regionalni pristup u suočavanju s prošlošću, kazala je Nataša Kandić.

Žrtve Sisačko-moslavačke županije

Prije predstavljanja rezultata, Vesna Teršelič je kazala da je u bazi Documente do sada registrirano 16080 žrtava rata, te da je obrađeno oko 70 posto područja Hrvatske.

Kazala je da istraživanja imaju kontinuitet s radom Hrvatskog helsinškog odbora, da je u njima sudjelovao veliki broj ljudi, organizacija, župnika, braniteljskih udruga i drugih, te dodala da se neće ostvariti očekivanja da Documenta taj rad zaokruži do 2020. godine.

Imali smo financijsku pomoć norveške i švicarske vlade kao i EU, ali ne i hrvatske vlade, premda je ovo posao koji je trebala napraviti hrvatska vlada u suradnji sa hrvatskim znanstvenim institucijama, kazala je.

Koordinatorica istraživanja Documente Nives Jozić rekla je da je cilj toga posla stvaranje poimeničnih popisa svih poginulih i nestalih s njihovim osnovnim identifikacijskim podacima te načinima stradanja, u znak sjećanja na sve građanke i građane koji su smrtno stradali tijekom rata, te zaustavljanje političkih i ideoloških manipulacija žrtvama rata.

U istraživanju koje započelo 2009. prikupljeno oko 26500 dokumenata i obavljeni razgovori sa 6890 članova obitelji i poznavatelja žrtava.

S područja Sisačko-moslavačke županije stradale su 2224 osobe od kojih 1007 Hrvata i 1000 Srba, 197 nepoznatih, 4 Muslimana /Bošnjaka, 3 Jugoslavena te po jedan Rom, Albanac i Slovenac.

Među stradalima je 1634 muškaraca ili 74 posto i 581 žena ili 26 posto.

Vremenski, najviše ih je stradalo 1991., njih 1025, te 1995., njih 703.

Po mjestu, najviše ih je stradalo na području općine Petrinja (516), općine Glina (474) i općine Sisak (261).

Među stradalnicima je 55 posto civila i 38 posto vojnika i policajaca.

Po etničkoj pripadnosti civilnih žrtava, najviše je Hrvata, 689, Srba je 417, a za 118 osoba ne znaju se podaci o etničkoj pripadnosti, kazala je Nives Jozić.

(Hina)