Branko Todorović: Vučićeva ideja mi liči na dječiju igru

Loši poznavaoci situacije na Balkanu, oni iz EU, misle da je moguće od Beograda kakav je danas napraviti lidera u izgradnji mira, tolerancije, razumijevanja u regionu, izjavio je u intervjuu za Oslobođenje Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog komiteta u RS-u.

PIŠE: Edina KAMENICA

Inicijativa premijera Srbije Aleksandra Vučića o zajedničkom danu sjećanja na žrtve i pomirenju u regionu, koju su do sada podržali samo političari iz RS-a, a odbacili su je hrvatski premijer Zoran Milanović, kosovski ministar spoljnih poslova Hašim Thači, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, neprihvatljiva je i za Helsinški odbor za ljudska prava u RS-u, čiji se izvršni direktor Branko Todorović pridružuje onima koji smatraju da je “u pitanju ponovo jedan od dnevno-političkih trikova, itekako prisutnih na ovim prostorima”.

• Zašto?
– Radi se o nečemu za što se u startu znalo da je površno i da je neprihvatljivo, i za Bošnjake, i za Hrvate, i za njihove političke lidere. I mi u HO iza Vučićevih riječi ne vidimo nikakav ozbiljan sadržaj, a sadržaj bi trebalo, prije svega, da bude otkrivanje istine o svemu onome što se stvarno dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije, ali i o ključnoj i najvećoj odgovornosti Beograda, režima u Beogradu za stradanja stotina hiljada ljudi, za velik broj iseljenih, raseljenih, nestalih.

Politički trik

Vučićeva izjava na neki način meni liči na dječiju igru, “puj pike ne važi”, što je bilo – bilo je, a od ovog trenutka mi ćemo sve to što je bilo izbrisati, relativizirati, izjednačiti, i ko to ne prihvata, on nije za mir. Zapravo, hoće se ovim političkim trikom pokazati kako se režim u Beogradu zalaže za izgradnju stabilnog trajnog mira, ali, eto, ne nailazi na razumijevanje ni kod Hrvata ni kod Bošnjaka, a i kod nekih drugih, Albanaca na Kosovu, u Makedoniji i tako dalje.

• Zašto je, po Vama, Vučiću bila upravo sada potrebna ova inicijativa?
– Vučić pokušava uraditi nešto što na neki način odgovara posmatračima politike regiona. Reći ću to vrlo otvoreno i direktno: Prije četiri-pet godina ista takva inicijativa je krenula iz Beograda, ali tada je bila vođena pod plaštom civilnog društva i nevladinih organizacija i pod imenom RECOM. Predvodila ih je Nataša Kandić i već tada je mnogima u BiH, a ja ću spomenuti samo gospodina Vehida Šehića, gospodina Edina Ramovića i moju malenkost, bilo jasno da je iza te nerealne inicijative koja takođe, prije svega, nije išla u korist žrtava i to, naglašavam ovo, svih žrtava u regionu, stajao režim u Beogradu. No, dio međunarodne zajednice je, da tako kažem, lakovjerno povjerovao i tada, a isto je i sada, da iz ovakvog Beograda, mogu da krenu mirovne inicijative za region…
Jednostavno, žele Srbiju, Beograd i Vučića prikazati regionalnim mirotvorcima, koji ne nailaze na podršku drugih.

• Hoćete reći da bi prihvatanje ove inicijative zapravo odgovaralo nekim međunarodnim krugovima?
– Upravo tako. Kao što je RECOM i finansijski i logistički u pravom smislu te riječi bio podržan od lakovjernih stranaca, koji prije svega ne poznaju dobro region. No, ja ne mislim da iza toga stoje i loše namjere međunarodne zajednice, u smislu da se želi nametnuti neko zlo. Ne, oni jednostavno površno prate ovaj region i u jednom momentu su vjerovatno pomislili kako bi dobrodošao jedan politički happy end: da oni koji su najviše prouzrokovali stradanje u regionu, rušenje infrastrukture, smrt stotina hiljada ljudi, da oni postanu ti koji će nositi maslinovu grančicu u ruci. Dakle, loši poznavaoci situacije na Balkanu, oni iz EU, misle da je moguće od Beograda kakav je danas napraviti nekog lidera u izgradnji mira, tolerancije, razumijevanja u regionu.

• Je li to, po Vama, moguće?
– To je apsolutno nemoguća misija, ukoliko se prije toga beogradski režim ne suoči s istinom, odnosno sve dok je ne iznese, ukoliko prethodno ne prihvati odgovornost za dešavanja od devedesete do 1996, pa ako hoćete i 1999. Nemoguća je sve dok odgovorni za stradanja i ubistva ne budu odgovarali. Ja sam pitao pred članovima jedne evropske misije u Beogradu, kada će Vučić iznijeti pred lice pravde one koji su odgovorni za smrt braće Bitić naprimjer i zašto to ne uradi?

• Pominjete lakovjerne u međunarodnim krugovima. Zar ima tamo lakovjernih?
– Jednostavno mislim da oni u međunarodnoj zajednici koji misle da bi Beograd, Srbija i Vučić mogli postati lideri u izgradnji  mira u regionu, trebaju da znaju da se mir gradi na mnogo, mnogo složeniji način, a svemu mora da prethodi zadovoljenje potreba žrtava, zadovoljenje pravde, prihvatanje odgovornosti za zločine koji su se desili, kažnjavanje počinilaca tih zločina, otkrivanje istine o svim tim događajima.

Složeniji proces

A ni po čemu se ne vidi da je Vučić spreman za tako nešto. Ja ću biti vrlo iskren: Ima i ona poslovica, vuk dlaku mijenja, ćud nikako. Neko ko je, poput Vučića, do stupanja na vlast bio najžešći i najgorljiviji Šešeljev zagovornik, a mi znamo koja je to politika i šta ona u sebi nosi, apsolutno je neprihvatljiv za poziciju lidera mira.

• Kome ova inicijativa može odgovarati?
– Vidjeli smo da je Vučićevu ideju vlast u RS-u apriori podržala, što samo govori o solidarnosti i dogovoru Beograda i Banje Luke, ali vjerujem da ova nema šanse šire gledano. Dobro, radi se samo o danu sjećanja, no proces pomirenja u regionu zahtijeva mnogo dublji, mnogo iskreniji, mnogo složeniji proces, a šta je današnji Beograd istinski spreman da učini kada su u pitanju interesi žrtava u BiH? Za Helsinški odbor će i Vučićeva i svaka druga inicijativa iz Beograda, ali i iz Zagreba i inače, biti prihvatljiva onog trenutka kada je prihvate žrtve i udruženja žrtava, prije svega ona u BiH, gdje je i najveći broj ljudi stradao. Na prvom mjestu su žrtve.

Objavljeno: 15.08.2015.

Oslobođenje, Sarajevo, BiH