Debata o pomirenju u Podgorici [izveštaj i transkript]

Pomirenje u regionu iz ugla različitih aktera u zemlji i regionu

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je danas, u saradnji sa Fondom za humanitarno pravo (FHP), organizovao javnu debatu na temu “Pomirenje u regionu iz ugla različitih aktera u zemlji i regionu”.

Debatu je otvorila Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, koja je naglasila da “treba insistirati na suštinskom suočavanju sa prošlošću primarno zbog dolaženja do pravde – pravde za žrtve, pravde za buduće generacije, pravde kao garancije da se zločini ne ponove u budućnosti.” Ona je označila političke strukture kao ključne kočničare adekvatnog procesuiranja ratnih zločina u državama stvorenim nakon raspada Jugoslavije: “Te političke strukture su dominantno stvarane u procesu ratnih sukoba, mnoge od njih imaju direktnu involviranost u kreiranju ili podstrekavanju etničkih i vjerskih sukoba. Ovi sukobi su na svim stranama prikazivani kao državni, nacionalni projekti, a u stvari se iza njih krila velika pljačka, kao središte velikog zločina. Ta manipulacija bila je osnov za stvaranje ne samo političke već od nje zavisne i bliske joj današnje tajkunske, ekonomske elite“, podvukla je Uljarević. Ona se osvrnula na postupke pred nacionalnim sudovima, koji su, prema njenim riječima „imali brojne propuste i nedorečenosti, a političke strukture vršile su i vrše opstrukciju. Njima ne odgovara suštinsko otvaranje ovih procesa, dolaženje do istine, pa samim tim i ni do pravde. Samo individualizacija krivice može dovesti do potrebnog suočavanja sa prošlošću, do cjelovitog razotkrivanja kreatora i izvršilaca najgnusnijih zločina počinjenih tokom građanskih ratova“, zaključila je Uljarević osvrćući se na važnost Inicijative za REKOM.

Veljko Rutović, specijalni tužilac, koji se obratio ispred Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore i VDT-a, istakao je da se za poslijeratno pomirenje neophodno “suočitui sa nasilnom prošlošću, teškim kršenjem ljudskih prava i povredama međunarodnog humanitarnog prava… Nerasvijetljeni zločini i nekažnjeni zločinci nijesu put ka pomirenju. Istina, pravosudne institucije daju doprinos tom cilju”, podsjetio je on i pohvalio međunarodnu saradnju sa državama u regionu po svim vrstama krivičnih djela pa i po pitanju ratnih zločina. “Međusobna razmjena podataka, informacija, činjenica i dokaza uliva povjerenje da će svi zločini biti identifikovani, a njihovi počinioci kažnjeni jer ratni zločini ne zastarijevaju” podvukao je Rutović, objašnjavajući da crnogorsko tužilaštvo ima nekoliko slučajeva ratnih zločina u fazi izviđaja, ali da o samoj sadržini tih procesnih radnji ne može govoriti u ovoj fazi postupka.

Miloš Vukanović, istoričar, se osvrnuo na kulturu sjećanja ističući da u regionu postoje samo dva memorijalna centra koja imaju svoje istraživančke timove – Potočari i Memorijalni centar o Domovinskom ratu, ali i naglašavajući važnost načina na koji će istorija i obrazovni proces obraditi i dalje predstaviti sve što se dešavalo na prostorima bivše Jugoslavije u njenj modernoj istoriji. Fokusirajući se na Crnu Goru, Vukanović je rekao: “Gdje smo mi tu u Crnoj Gori? Crna Gora je društvo u kojem se zna šta se desilo, a ne priča se o tome. Zna se gdje se to desilo, a ne obilježavaju se te lokacije. I najbitnije od svega, Crna Gora želi da prizna svakome drugome te zločine osim samom sebi. U Crnoj Gori još nije odrađeno nikakvo temeljnije istorijsko istraživanje vezano za devedesete godine, što ne treba da čudi zato što mi nemamo ni sveobuhvatnu istoriju za dvadeseti vijek, mimo toga što je profesor Šerbo Rastoder radio“. On je zaključio da “Nije bitno samo pričati o zločinima u školama, već i razvijati kritičku svijest da procesi koji su se dešavali nijesu bili crno-bijeli, već je prošli rat i te kako bio siv”.

Boris Marić, član Radne grupe za pripremu pregovora o Poglavlju 23 i viši pravni savjetnik u CGO-u, je naglasio da u ovom dijelu pregovarački proces “nije odmakao mnogo”. On je podsjetio na jedno od mjerila bez čijeg ispunjenja pregovarački proces sa EU ne može napredovati: “Crna Gora efektivno demonstrira kapacitet tijela za sprovođenje zakona i sudova da nezavisno rješavaju slučajeve ratnih zločina u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom i sudskom praksom Međunarodnog krivičnog tribunala za Bivšu Jugoslaviju i preuzima efektivne mjere za bavljenje pitanjem nekažnjivosti, naročito kroz ubrzanje napretka i istragama i gonjenju ovih slučaja i kroz obezbjeđenje pristupa pravdi i odštete civilnim žrtvama”. Marić je apostrofirao “mršav” učinak u procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori.

Dragoljub Vuković, novinar i javni zagovarač Koalicije za REKOM u Crnoj Gori, smatra da “zaborav samo na kratak rok može biti efikasan”. On se osvrnuo na međupovezanost pomirenja i povjerenja ističući kako u regionu proces suočavanja sa prošlošću na svim nivoima teče sporo. On je, takođe, predložio: „Ako mi u Crnoj Gori hoćemo istinski da prevrednujemo naše devedesete onda bi trebalo da učinimo na simboličkom nivou jednu stvar – da podignemo spomen obilježje dezerterima. Onima koji nijesu htjeli da se uključe u taj rat i zbog toga snosili posljedice. Neko je gubio posao, neko je radio ovo, neko je ono… A neko je tada pravio karijeru i pravio kapital“, zaključio je Vuković.

Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, je istakao da zabrinjava što Crna Gora još uvijek nema adekvatno njegovanje sjećanja prema žrtvama a ukazao je i na nespremnost državnih institucija da se sistemski bave ovim pitanjem. “Od maja 2012. Uprava policije ne prihvata preporuku Savjeta za građansku kontrolu rada policije, koja je formirana na inicijativu CGO-a da uputi izvinjenje deportovanim izbjeglicama, žrtvama, njihovim porodicama, kao i crnogorskoj javnosti”, podsjetio je Zeković, kao i na inicijativu NVO koju je i sam podržao da se ustanovi Dan sjećanja na deportacije građana BiH i spomen obilježje u Herceg Novom, za koje takođe ne postoji politička volja.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode, Sergej Sekulović je u svom osvrtu na procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori iznio tezu “da su crnogorske sudije Apelacionog i Vrhovnog suda sudile u Nirnbeškom procesu, u odnosu na ono što su oni iznijeli kao argumentaciju, oni bi sve optužene oslobodili. Crnogosrske sudije misle da običaj u međunarodnom humanitarnom pravu ne postoji, pa tvrde da zločin protiv čovječnosti u momentu izvršenja djela nije bio predviđen Krivičnim zakonikom, pa tvrde da je Rimski statut “skraćeno” stupio na snagu 10 godina nakon “nemilog” događaja, te da u tom momentu nisu postojale pravne pretpostavke da se kvalifikacije koje je Tužilaštvo iznijelo održe”.

Omer Šarkić, član Koalicije za REKOM u Crnoj Gori, je izrazio posebnu zabrinutost što na određenim visokim funkcijama u Crnoj Gori sjede pojedinci za koje postoji osnovana sumnja ili čak dokazi da su učestvovali u ratnim zločinima ili se na druge načine ogriješili o pravila humanitarnog prava.

Rifat Rastoder, predsjednik odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Skupštine Crne Gore, je takođe apostrofirao značaj povratka povjerenja u regionu ali i utvrđivanja činjenica ističući važnost uspostavljanja Dokumentaciono-istraživačkog centra, ali i ukazao na potrebu da REKOM mora da postane institucionalizovan.

Siniša Bjeković, zamjenik crnogorskog Ombudsmana, je naglasio da je Crna Gora napravila iskorak građansko-parničnim postupcima kroz kompenzacije za žrtve, ali i da zbog svoje pozicije ne može da komentariše krivične postupke. On je naglasio da je ova tema za instituciju Ombudsmana veoma bitna i zanimljiva.

Sava Popović, advokat oštećenih u slučaju Bukovica, je izrazio sumnju u učinkovitost postupaka procesuiranja ratnih zločina podsjećajući na protok vremena i činjenicu da žrtve umiru a da nijesu dobile pravdu na sudu.\

Srđa Perić, poslanik Pozitivne Crne Gore, je istakao da je neobično da u današnjoj političkoj garnituri sjede akteri događaja iz devedesetih, a da i dalje ne postoji otklon od istih.

Duško Stijepović, iz Demokratske Crne Gore, smatra da poseban akcenat treba staviti na neophodnost daljeg razvoja dobrosusjedskih odnosa. „Imajući u vidu ukupnost tragedije 90-ih, pomirenje i održavanje trajnog mira nezamislivo je bez ispunjenja ciljeva koje je Inicijativa za REKOM sve pred nas postavila“, naglasio je on.

Zoran Mikić, iz Građanskog pokreta URA, je podsjetio da se Crna Gora tradicionalno ne bavi suočavanjem sa prošlošću i da se na ovome treba raditi naročito zbog činjenice da buduće generacije treba osloboditi stereotipa koje ovo društvo sa sobom nosi.

Na javnoj debati predstavljen je Zbornik radova svih tekstova sa Foruma za tranzicionu pravdu, događaja koji Inicijativa za REKOM organizuje jedan put na godišnjem nivou, a Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Inicijative za REKOM u Crnoj Gori je detaljno informisala učesnike o učincima Koalicije za REKOM i trenutnim aktivnostima.

Inicijativa za REKOM okuplja brojne organizacije civilnog društva i pojedince iz regiona u zagovaranju uspostavljanja Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji nekadašnje SFRJ od 1991. do kraja 2001.

Ovaj događaj je okupio 35 predstavnika pravosuđa, NVO sektora, Vlade, medija, političkih partija i nezavisnih institucija.

Svetlana Pešić, saradnica na programima CGO