‘Ako je dobro Srbima, bit će i Hrvatima kao većinskom narodu’

Razmišljao sam da bi mi bilo puno lakše da ne idem u Knin, ali kao političar moram gledati nekoliko koraka unaprijed. Ovo je bila prilika za iskorak, zapravo prilika ‘sad ili nikad‘, jer takav potez iduće godine ne bi imao ovakvu težinu, rekao je Boris Milošević na mirovnoj konferenciji u Pakracu.

 

Događaji vezani uz pomirenje u malim sredinama nasušno su potrebni i treba ih organizirati što više, poručili su učesnici i gosti osme po redu mirovne konferencije koja je pod nazivom ‘Što nakon Knina i Grubora? Perspektive rada na pomirenju u RH i sa susjedima‘ održana u četvrtak, 17. septembra, u Pakracu.

U uvodnim riječima predstavnici organizatora Mirjana Bilopavlović i Goran Božičević, voditelji udruga DELFIN i Miramida Centar, naglasili su da, iako mirovna perspektiva gledanja na rat i poraće nikada nije bila popularna, ima trenutaka kada su je ljudi spremni saslušati, pa možda i poslušati.

– Pakrac ima tu tradiciju mirovnog volonterstva od ranih 90-ih, što je i u planetarnim razmjerima važan inovativni napor. Mnogi Pakrac pamte po ratu i ružnim stvarima, ali prvi pravi napori na izgradnji mira na prostorima bivše Jugoslavije bili su tu – rekao je Goran Božičević, koji je od 1993. do 1995. vodio volonterski projekt u Pakracu.

– Volontersku i mirotvornu tradiciju svake godine nastoji se obnavljati kroz rad s mladima i kroz razgovore u zajednici, izbjegavajući bilo kakve površne slike. Trebamo razgovarati o teškim stvarima poštujući jedni druge. Nadam se da ćemo, kao i dosad, stvoriti prostor podrške i povjerenja. Još uvijek postoji nepotrebni jaz između niza državnih institucija i napora civilnog društva, ali prostora za suradnju svakako ima – naglasio je Božičević, ističući da postoji puno prostora za suradnju kako bi hrvatsko društvo bilo zdravije.

 

Mir je proces koji se gradi

– Moja je poruka s ovogodišnje konferencije – mir je proces koji se gradi, a da bi se nešto gradilo moramo imati složne ruke te minimum konsenzusa i dobre volje – rekla je Mirjana Bilopavlović i izrazila žaljenje što zbog epidemije koronavirusa nema volonterskog kampa unatoč tradiciji i kontinuitetu. – U situaciji u kojoj se nalazimo zadovoljni smo da smo uspjeli organizirati konferenciju u ovim malim gabaritima. Iako ove godine nije bilo kampa, nadamo se će se već 2021. nastaviti normalno održavati na području Lipika i Pakraca. Ali i pored sjajnih iskustava, problem je da se o ovom kampu i konferenciji više zna u Zagrebu, Osijeku i Splitu ili inozemstvu, nego u manjim sredinama – rekla je Bilopavlović.

– Za grad Pakrac je bitno sjećanje na rad volontera koji su tokom rata radili i na pomirenju između zaraćenih strana, a sada, kad u Pakracu imamo normalnu situaciju, želimo ovakvim događajima zajednički raditi da takva situacija opstane. Mir među ljudima i kvalitetan zajednički život – da svi ljudi imaju struju, vodu i jednake uslove života na ovom području jedna je od poruka ove konferencije koje trebaju biti korak prema napretku – izjavio je Nikola Ivanović, zamjenik pakračke gradonačelnice i predsjednik VSNM-a Požeško-slavonske županije.

– Postoji kvalitetan život i dobar nivo rješavanja Ustavnim zakonom garantiranih prava. Ima prostora za unapređenje stanja i tu očekujemo rješavanje preostalih teškoća, ali mir među građanima je bitna i važna stvar, kako za gospodarski razvoj, tako i za druge sfere života – rekao je Ivanović, ističući da se geste pomirenja i povjerenja moraju stvarati u svakoj sredini.

 

Sanaderova ostavština

– Vjerujem da se klima mijenja i da s ovom Vladom idemo korak dalje prema budućnosti. Ne stvaramo revoluciju velikih promjena, ali uz sustavan rad, dijalog i podržavanje ovakvih malih konferencija na kojima ljudi mogu razgovarati o svojim iskustvima rata, osobnih patnji i nevinih žrtava stvaramo dobro okruženje i atmosferu u društvu, što je ono što želimo postići u ovom mandatu – naglasio je potpredsjednik vlade RH Boris Milošević, ističući da stvaranje dobre klima utiče i na gospodarski razvoj i investicije kojih nema tamo gdje ima incidenata i tenzija.

Naglasio je da je dobro što nema incidenata i da se o teškim ratnim temama razgovara i čuju različita mišljenja. – Bitno je da se razgovor održava u što je moguće više sredina, jer mnogo toga ovisi o lokalnim upravama, a tu ima i dobrih i loših primjera. Hrvatska ima dobro zakonodavstvo vezano uz manjine i ljudska prava, ali glavnu ulogu ima odnos Vlade i vlasti prema njima, Kako državni vrh kreira atmosferu, tako cijelo društvo djeluje prema manjinama od kojih je ključna srpska koja najviše snosi breme rata 90-ih, kazao je Milošević.

Podsjetio je da se i danas govori kako je tadašnji premijer Ivo Sanader 2004. na prijemu SNV-a čestitao pravoslavni Božić što se uzima kao prekretnica odnosa između Srba i Hrvata, kao i uvažanja političkih predstavnika Srba kao ravnopravnih u političkom životu Hrvatske.

– Tada se desila prva suradnju HDZ-a i SDSS koji je podržao tadašnju vladu i počelo se govoriti o rješavanju problema Srba povratnika i ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj. Iste godine delegacija Srba iz Vukovara je otišla na Ovčaru da se pokloni žrtvama, uz izjave o nužnosti da i oni moraju napraviti iskorak. Iako nije bilo obavezno, 2009. je gradsko Vijeće Vukovara promijenilo Statut kojim se omogućila službena upotreba srpskog jezika i ćirilice – rekao je Milošević, ističući da kad je Hrvatska ušla u EU, priča krenula retrogradno.

– Za razliku od stanja prije 10 ili 15 godina, sada nema nadzora EU i sve radimo sami radi sebe kako bi temeljem političkog dogovora stvorili atmosferu mira i tolerancije. HDZ je s Plenkovićem 2016., kao i ove godine, vodio afirmativnu kampanju i nije se distancirao od suradnje s manjinama. Birači su to prepoznali i on je na temelju takvih poruka pobijedio, a nakon izbora pružio ruku suradnje manjinama, tako da su Srbi ušli u vladu.

Govorio je o svom odlasku na proslavu Oluje u Kninu čemu su prethodili razgovori unutar srpskih organizacija. – Ovo je bio trenutak za iskorak i otvaranje dijaloga na početku mandata kako bi pružili primjer da budu prihvaćeni kao ravnopravni članovi društva, bilo da su otišli u Oluji i vratili se, bilo da su preživjeli mirnu reintegraciju, bilo da žive u gradovima ili na selima. Srba je sada tek jedna trećina ili za 400.000 manje nego 1991. pa nema druge mogućnosti nego razgovarati s Vladom i osigurati pozitivnu priču dijaloga i tolerancije. Razmišljao sam da bi mi bilo puno lakše da ne idem, ali kao političar moram gledati nekoliko koraka unaprijed. Ovo je bila prilika za iskorak, zapravo prilika ‘sad ili nikad‘ što se tiče ove Vlade, jer takav potez iduće godine ne bi imao ovakvu težinu. Mislim da je tako učvršćena politika Vlade u dobrom smjeru i da će to ići kroz cijeli mandat, pogotovo što su spomenute i žrtve među Srbima. Odlazak u Knin i Grubore podržalo je 95 posto javnosti i smatram da je to pozitivno za Hrvatsku. Moramo napraviti sve što je u našoj moći da društvo u Hrvatskoj bude bolje. Imamo na umu i djecu Srbe kojoj rat ne bi smio biti breme, jer se kolektivnom krivnjom rađa sjeme zla za budućnost. Zato treba što češće ići na teren i ljude potaknuti na dijalog. Jer ako je dobro Srbima, bit će i Hrvatima kao većinskom narodu – zaključio je Milošević.

 

Rizici su se isplatili

Govoreći na temu ‘Pomirenje jučer, danas, sutra, u čemu je razlika?‘ Nikola Vukobratović iz SNV-a podsjetio je na izdavanje Biltena o govoru mržnje i historijskom revizionizmu u kojoj se nabrajaju incidenti protiv srpske, ali i drugih manjinskih zajednica u Hrvatskoj tokom pojedine godine.

– Ovu godinu moći ćemo jasno podijeliti na dva dijela. Prvi dio bio je obilježen s dva izborna ciklusa s povećanim tenzijama, ali je drugi dio obilježilo vidno smanjenje tenzija do kojeg je došlo i svjesnim političkim odlukama izbornih pobjednika. Ako se trend pokaže postojanim, moći ćemo zaključiti da politika odabrana na najvišoj razini daje određene rezultate i da su se rizici, s obje strane, zapravo isplatili. S jedne strane to su sjajne vijesti za sve one kojima posljedice rata i sada izrazito negativno utječu na kvalitetu života. To nisu samo pitanja struje, vode i cesta, iako te stvari mnogim našim sugrađanima ostaju glavna briga. Već je to i pitanje osjećaja ravnopravne pripadnosti prostoru koji osjećaš kao svoj – rekao je i ukazao na nastavak kolektivizacije i krivnje i žrtve iz rata 90-ih. Redovito se priča o pomirenju Hrvata i Srba, bez previše ograda, kao da su svi Hrvati sa svim Srbima trideset godina u svađi iz koje možemo izaći tek ako svatko sa svoje strane i u svojoj zajednici preuzme odgovornost za rat – kazao je Vukobratović.

– Razgovor o miru u mjestima poput Pakraca je nasušna potreba, a nakon iskoraka međunacionalne politike u Kninu i Gruborima, tek se na lokalnoj razini treba vidjeti hoće li utjecati na izgradnju mira i pomirenja. Umijeće je sagledati kako priznati patnju stradalih u različitim ratovima, stranama i periodima, a s druge strane se fokusirati na razvoj. Možda se baš dijalog posvećen komemoriranju treba odvijati tiho u dogovorima među organizatorima, ali svakako u dijalog treba ugraditi dimenziju izgradnje pomirenja i prošlosti koja utiče na sadašnjost – rekla nam je Vesna Teršelič iz Documente.

U radu konferencije učestvovali su brojni nevladini aktivisti i predstavnici državnih institucija iz Pakraca i drugih dijelova županije.

 

---

Tekst Ako je dobro Srbima, bit će i Hrvatima kao većinskom narodu Nenada Jovanovića prenet s Portala Novosti.