Daliborka Uljarević: Novi termin za paradu – Analitika – 24.05.2011.

Zašto bi nešto moralo biti organizovano po bilo koju cijenu? Da bi vidjeli nasilje na ulicama Podgorice i dodatno osnažili homofobiju i nečiji nezdravi adrenalin? Vjerujem da bi to imalo veliku medijsku i drugu pozornost, ali teško da bi unaprijedilo položaj LGBT populacije, što je i glavni cilj same Parade, kaže Uljarević.

 

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljareviće, članica Organizacionog odbora za održavanje Parade ponosa najavila je u razgovoru za Portal Analitika skoro održavanje prve povorke ravnopravnosti u Crnoj Gori – pod uslovom da Vlada ispuni uslove koje je pred njom postavio Organizacioni odbor.

– Ne vidim ni jednu prepreku da se Parada održi u vrlo skorom periodu, čim se Organizacioni odbor kompletira odgovarajućim predstavnicima Vlade. Na prvom zajedničkom sastanku, moći ćemo da odredimo novi termin. Naravno, uz uslov da organizacija događaja bude adekvatno bezbjednosno pripremljena i politički podržana, kazala je Uljarević za Portal Analitika.

Prva Parada ponosa najavljena za 31.maj je odgođena, zbog, kako u naveli organizatori, nedovoljne podrške izvršne vlasti. Vlada je u međuvremenu delegirala pomoćnike ministra za ljudska i manjinska prava Blanku Radošević Marović i Sabahudina Delića kao i predstavnika Uprave policije Darka Kneževića u Organizacioni odbor Parade ponosa, što je iz dijela Organizacionog odbora iz civilnog sektora ocijenjeno kao nedovljno i zatraženo prisustvo na nivou članova Vlade, predsjednika ili potpredsjednika.

Uljarević, koja je i član Koordinacijskog vijeća Inicijative za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima, ocijenila je da Crna Gora u ovom trenutku, iz mnogo razloga, još uvijek nema puni kapacitet sa se suoči sa svojom prošlošću, najavljujući uskoro novu fazu u osnivanju REKOM-a.

– Prijedlog Statuta za osnivanje REKOM-a za koji trenutno prikupljamo milion potpisa u regiji i će krajem juna biti poslat vlastima regiona na dalje procesuiranje, najavila je Uljarević.

ANALITIKA: Da li je odgađanje prve Parade ponosa, koja je trebalo da bude održana u Crnoj Gori 31. maja, loš signal za proces evropskih integracija države?

ULJAREVIĆ: Odlaganje Parade ponosa nosi dvije poruke prema zainteresovanoj domaćoj i međunarodnoj javnosti.

Jedna je poruka od strane članova Organizacionog odbora iz civilnog sektora koji su odlučili da ovaj veoma važan, istorijski događaj odlože – kako bi se stvorili uslovi da se organizuje na način koji će uključiti punu bezbjednost svih učesnika u svakom segmentu, ali i konačno političko i institucionalno uvažavanje LGBT populacije.

Druga je poruka stigla od strane Vlade Crne Gore – čija policija ne komunicira pismeno sa organizatorima i čiji politički predstavnici izbjegavaju da stanu lično za prava jedne diskriminisane manjine u društvu, čime je zapravo dodatno stigmatizuju.

Vjerujem da je naša poruka, odnosno poruka civilnog društva odgovorna, a da poruke koje stižu od strane Vlade ne pokazuju u praksi onu deklarativnu podršku koja se često ističe. To nije dobar signal za EU koja traži vidljive rezultate a ne ušima prijatnu priču.

Takođe, vjerujem da ima vremena da se taj – trenutno loš signal – koji stiže od Vlade i koji se ne da zamaskirati nikakvom retorikom ispravi u nastupajućem periodu, ukoliko nadležni u Vladi Crne Gore pokažu puno razumijevanje za osjetljivost, složenost i značaj ovog događaja.

ANALITIKA: Ukoliko Vlada ispuni uslove koje ste postavili kao oganizacioni Odbor da li je moguće da Parada ipak bude održana u junu ili julu ove godine?

ULJAREVIĆ: Ne vidim ni jednu prepreku da se Parada održi u vrlo skorom periodu, čim se Organizacioni odbor kompletira sa odgovarajućim predstavnicima Vlade. Na prvom zajedničkom sastanku će se moći odrediti novi termin. Naravno, uz uslov da organizacija događaja bude adekvatno bezbjedonosno pripremljena i politički podržana.

ANALITIKA: Kako gledate na ocjene, prisustne u dijelu javnosti, da je Paradu ipak trebalo održati, imajući u vidu da su incidenti i nedovoljna podrška izvršne vlasti bili zabilježni i u drugim gradovima u kojima je održana Parada?

ULJAREVIĆ: Zašto bi nešto moralo biti organizovano po bilo koju cijenu? Da bi vidjeli nasilje na ulicama Podgorice i dodatno osnažili homofobiju i nečiji nezdravi adrenalin? Vjerujem da bi to imalo veliku medijsku i drugu pozornost, ali teško da bi unaprijedilo položaj LGBT populacije, što je i glavni cilj same Parade.

Mi moramo da učimo iz iskustva drugih i nema potrebe da naši građani trpe ili čine nasilje nad drugima jer to neće doprinijeti razvoju kulture ljudskih prava i tolerancije. Upravo su uspjeh i bezbijednost ovakvih događaja u regionu, sa kojim dijelimo brojne izazove, uvijek bili u direktnoj zavisnosti od podrške na najvišem političkom nivou.

ANALITIKA: Da li se može govoriti i o netoleranciji koja postoji u crnogorskom društvu?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo se još uči toleranciji kao principu strpljenja, uči se kako da prihvati različito mišljenje, vjerovanja ili poglede; u Crnoj Gori još učimo  principe nenasilja i neisključivosti u susretu sa drugačijim stavovima i orijentacijama.

Svi mi imamo priliku i odgovornost, na ličnom nivou i na nivou poslova koje obavljamo, da tu negativno determinisanu datost promijenimo u pravcu prevazilaženja ove nezdrave klime i našeg ličnog pročišćavanja kroz prihvatanje i povezivanje različitosti. Suviše smo malo društvo, sa ograničenim ljudskim resursima, da bismo imali luksuz da nečije kvalitete ne uvažamo jer nam se ne dopada nečije nacionalno ili političko opredjeljenje, seksualna orijentacija i slično.

ANALITIKA: Ima li primjera u regionu da je prilikom održavanja Parade njeni direktni učesnici bili politički predstavnici Vlade na najvišem nivou, kako to traži dio Organizacionog odbora iz civilnog sektora?

ULJAREVIĆ: Podsjetiću vas da je sa učesnicima Gay pride-a u Hrvatskoj, pored saborskih zastupnika, šetao i Šime Lučin, tadašnji ministar unutrašnih poslova, a u Beogradu je to učinio ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić, pored drugih brojnih domaćih i međunarodnih zvaničnika. Sve ono što je prethodilo sličnim skupovima u ovim zemljama, kada te vrste političke podrške nije bilo, predstavlja snažno upozorenje i vrijedno iskustvo koje ne smije biti ignorisano od strane organizatora Parade ponosa, bilo da dolaze iz civilnog sektora ili Vlade, a svaki drugi pristup bi bio krajnje neodgovoran.

ANALITIKA: Centar za građansko obrazovanje je veoma aktivan i inicijativi za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima. U kojoj mjeri je crnogorsko društvo spremno da se suoči sa prošlošću?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo je isuviše dugo i sistematski potiskivalo proces djelotvornog suočavanja sa prošlošću, čemu je značajno doprinosila i nesmjenjivost vladajuće garniture. Ovaj regionalni impuls je značajno doprinio da i ovo pitanje u Crnoj Gori izađe iz kamernih i konvertitskih krugova i dobije širu dimenziju. Inicijativa za REKOM je do sada najveći regionalni napor da se proces suočavanja izvede na način koji će poštovati žrtve i njihovu patnju.

Ona dolazi iz civilnog društva, ona je potreba građana zbog naše budućnosti, a teži zadovoljenju pravde i minimiziranju zloupotrebe i brutalne politizacije kojom se godinama nakon počinjenih zločina žrtve iznova viktimiziraju. Mi smo u protekle tri godine organizovali 126 lokalnih, nacionalnih i regionalnih konsultacija i 7 foruma o tranzicionoj pravdi na kojima je učestvovalo 5.932 učesnika sa prostora bivše Jugoslavije, ali i jedan broj zainteresovanih iz međunarodne javnosti.

ANALITIKA: Koja je naredena faza u funkcionisanju Rekoma?

ULJAREVIĆ: Razgovarali smo sa  udruženjima žrtava, pravničkom zajednicom, intelektualcima, civilnim društvom, ženskim organizacijama, vjerskim zajednicama, logorašima i političkim zatvorenicima, lokalnim zajednicama, mladima, političarima… Rezultat toga je i Prijedlog Statuta za osnivanje REKOM-a za koji trenutno prikupljamo milion potpisa u regiji i koji će krajem juna biti poslat vlastima regiona na dalje procesuiranje.

Svjesni smo da je uspostavljanje REKOM-a ambiciozan i izazovan zadatak, ali vjerujemo da – bez obzira na razlike koje postoje kako među nama u Crnoj Gori, tako i među različitim stranama u regionu – možemo naći najmanji zajednički imenitelj upravo u potrebi da se utvrde činjenice o ratnim zločinima, žrtavama i odgovornima. Na taj način se krećemo ka zadovoljenju pravde ali i prevenciji nekih sličnih budućih događanja; tako stremimo konačnoj stabilizaciji regiona, njegovoj punoj demokratizaciji i evropeizaciji.

Da bi prekinuli začarani krug u kojem svaka od država ili nacija govori samo o svojim žrtavama, u kojem su počinioci najstrašnijih djela u nekim sredinama heroji, potreban nam je regionalni odgovor. Potrebna nam je i široka podrška, jer mi u nevladinom sektoru možemo da artikulišemo određene potrebe građana, iniciramo proces, mobilišemo dio aktera ali do konačnog ostvarenja stoji upravo stav političara koje biraju građani i stoga je milion potpisa važan kao legitimacija volje građana, a ne pravni uslov. Nadam se da ćemo zajedničkim naporima učiniti da se saznaju činjenice o našoj prošlosti i da se odgovorno suočimo sa zajedničkom budućnošću.

ANALITIKA: Da li je oslobađajuća presuda okrivljenima za progon bosanskih izbjeglica signal da crnogorsko društvo i država nijesu spremni da se suoče sa svojom prošlošću?

ULJAREVIĆ: Crna Gora u ovom trenutku, iz mnogo razloga, još uvijek nema puni kapacitet sa se suoči sa svojom prošlošću. Jedan od tih razloga je i nespremnost nadležnih institucija sistema da se ratnim zločinima bavi posvećeno i sa onom pažnjom koju zahtijeva zadovoljenje pravde za žrtve.

Teško je o ovom konkretnom slučaju govoriti kompetentno bez kompletnog uvida u optužnicu i presudu, što mi još nijesmo ostvarili. Ipak, nekoliko ocjena se može napraviti. Prvo, procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori ide neopravdano sporo i čini se nevoljno od strane onih koji bi trebali da ih sprovedu u svim fazama postupka. Drugo, potrebna je veća javnost tih postupaka, odnosno puno prisustvo medija koji bi ih mogli direktno prenositi građanima Crne Gore, kao što se to radi sa suđenjima u Hagu, čime se utiče na smanjenje špekulacija na najmanji mogući nivo. Upravo je takvim pristupom i sam Haški tribunal uspio u značajnoj mjeri nadomjestiti svoj početni krnji legitimitet.

Najbitnije je da se sudskim postupkom utvrde činjenice o ratnim zločionima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava, a samim tim i nalagodavci i izvršioci i isti dalje procesuiraju. Jedino tako možemo graditi budućnosti bez straha da će nas iza ugla sačekati aveti prošlosti ili njihove transformacije koje dalje urušavaju proces izgradnje demokratije i vladavine prava.

ANALITIKA: Da li je ovakva presuda jasan signal da crnogorsko pravosuđe nije u stanju da ispuni najviše evropske standarde, jer u dovoljnoj mjeri ne primijenjuje ni sopstvene zakone?

ULJAREVIĆ: Evropska komisija u svojim dokumentima izražava zabrinutost nad politizacijom pravosuđa i nedostacima u funkcionisanju institucija koje se bave sprovođenjem zakona, posebno u dijelu koji se tiče efikasnosti i odgovornosti pravosuđa. Jasno je da će nam biti potrebno snažno opredjeljenje, praćeno konkretnim rezultatima, kada se otvori Poglavlje 23 (Pravosuđenje i osnovna prava), a čini se da će to biti jedno od prvih i zasigurno će odrediti našu dalju brzinu ka EU.

Crnogorsko pravosuđe sebi više ne smije dopuštati propuste koji su ga pratili do sada, a ukoliko čelnici ovog dijela vlasti nijesu spremni na drugačiji, profesionalniji pristup radu onda treba da se povuku i ostave prostor onima koji imaju tu spremnost, stručnost i koji nijesu ovisni o donosiocima odluka iz drugih dijelova vlasti.

ANALITIKA: Kada smo već kod evropskih standarda – da li očekujete da Evropska Komisija u svom Izvještaju o napretku preporuči datum pristupnih pregovora Crne Gore i EU? Da li Vlada dovoljno radi na ispunjavanju sedam preporuka EK?

ULJAREVIĆ: Činjenica je da se dosta toga u sistemu pokrenulo u pravcu ispunjavanja sedam preporuka EK. No, konkretni rezultati još izostaju u određenim oblastima ili su nedovoljni. Uzmimo, na primjer, saradnju sa civilnim sektorom koja je deklarativno nikad bolja;  sve je dobilo na zamahu od novembra 2010, ali još uvijek – nemamo Vladin akt koji transparentno i jasno definiše kriterijume i procedure učešća predstavnica civilnog društva u različitim radnim tijelima Vlade, već je to stvar trenutne percepcije nadležnog državnog službenika ili ministra. Na taj način se nastavlja manipulacija i sa samim sektorom i sa konceptom saradnje.

Naravno, kada bi ispunili ovih sedam preporuka mi bi bili spremni ne samo da dobijemo datum pregovora već i da uđemo u EU. Zato treba biti realan, od nas se očekuje da pokažemo neupitnu političku volju, koja će biti praćena primjerima konkretnih rezultata po oblastima a ne da ispunimo svako slovo preporuka. To je izvodjivo do jeseni, i za ukupnu demokratizaciju društva bi bilo jako dobro da dobijemo datum pregovora jer bi se i ovaj proces intezivirao i neumitno vodio promjenama, ma koliko se neki u sistemu njima opirali.

 

Intervju sa Daliborkom Uljarević – analitika – 24.05.2011