HINA: Kandić odala počast žrtvama Ovčare

VUKOVAR, 24. studenog 2012. (Hina) – Predsjednica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda
Nataša Kandić odala je danas u Vukovaru počast žrtvama Ovčare, izjavivši za Hinu da je to
došla danas učiniti jer zbog zauzetosti nije mogla biti u Vukovaru 20. studenoga te, kao ranijih
godina, u službenom protokolu odati počast žrtvama.
Kandić je komentirala najnovija zbivanja na relaciji Hrvatska-Srbija nakon oslobađajućih presudu
generala Ante Gotovine i Mladena Markača u Haagu.
Ocijenila je da potez tužiteljstva Srbije o podizanju šest optužnica za zločine u Hrvatskoj nije dobar i
da je „izrazito jasno politički“. Rekla je da ako je tužiteljstvo imalo dokaze u tih šest slučajeva bilo bi
normalno, temeljem sporazuma o suradnji tužiteljstava Hrvatske i Srbije, da se već rješavaju kao što
su i drugi slučajevi rješavani.
„Navedeni argument da se čekala haaška presuda pa su nakon nje slobodni izaći s istragom vezanom
za tih šest slučajeva nije točan jer se u njima ne optužuju Gotovina i Markač već neki drugi“, rekla je
Kandić.
Unatoč burnim reakcijama u Srbiji Kandić je ocijenila da je očekivala mnogo jaču političku reakciju, da
će se organizirati prosvjedi, biti prekidani državni odnosi. „Mislim da je ipak bilo neke kontrole u
političkim reakcijama, a to ima veze s tim tko je na vlasti. Ipak su na vlasti oni koji su odgovorni za
početak rata i za ono što se u ratu događalo, za 12.000 žrtava u Hrvatskoj, 10.500 na Kosovu i 95.000
u BiH. Ne bi Republika Srpska i njihove oružane formacije mogle počiniti tolike zločine da nije bilo
sudjelovanja Srbije. Na vlasti su oni koji su odgovorni za teško nasljeđe prošlosti i otuda njihova blaža
reakcija od neke koja je mogla dovesti Srbiju u kaos i regionalne odnose daleko više ograničiti nego
što je to u ovom trenutku“, rekla je Kandić.
Smatra da treba, kao i do sada, svaka država suditi svojim državljanima, a nadležna tužiteljstva
surađivati u procesuiranju ratnih zločina.
Ocijenila je da su sudske činjenice i dokazi važni i pomažu da se dođe do slike o tome što se u ratnom
vremenu događalo no da one nisu dovoljne. “Treba postojati i izvansudsko, međudržavno, službeno
tijelo koje će biti fokusirano na žrtve”, istaknula je Kandić rekavši da sve žrtve moraju biti popisane i
imenovane. U tom smislu je regionalnu inicijativu o osnivanju RECOM-a ocijenila najvrednijom
inicijativom koja treba postati međudržavni projekt pomirenja koji će nadomjestiti sve ono što na
pojedinačnom planu svake države izaziva nezadovoljstvo nekim presudama.
„To bi tijelo bilo usmjereno na žrtve i njihovu patnju, na priznavanju žrtava jer žrtva ratnog zločina je
žrtva bez obzira na nacionalnost i zaslužuje da svi u regiji imaju jednako poštovanje prema njoj“, rekla
je Kandić.
Podsjetila je da su i hrvatski predsjednik Josipović i premijer Milanović istaknuli da je država
odgovorna za žrtve. Kandić je govoreći o broju žrtava ocijenila da ni te brojke neće ići u prilog Srbiji ali
da bi to bio svojevrstan registar, prvi put u povijesti balkanskih zemalja, koji ne bi davao prostora
manipulacijama. Istaknula je da se broj žrtava približno zna, da je u ratu u Hrvatskoj poginulo oko
12.000 Hrvata i između 6500 i 7000 Srba.
„Te brojke moraju biti dokumentirane imenima, a imena služiti za sjećanje na žrtve kako ratnih zločina
tako i žrtve koje su izgubile život u legalnim borbenim akcijama“, rekla je Kandić, ocijenivši da je to
„put prema pomirenju, a tada će i ova posljednja Haaška presuda kao i druge presude biti promatrane
drugačije“.
„Kada je donesena prvostupanjska presuda (Gotovini i Markaču) moj je dojam bio da je presuda u
skladu sa životnim činjenicama, da odražava ono što se dogodilo, dakle da je bilo državnoga plana o
protjerivanju Srba“, rekla je Kandić ocijenivši da je u toj presudi prekomjerno granatiranje bio
nedovoljno jasan i uvjerljiv argument, a sve drugo odgovaralo onome što su izjavljivali svjedoci na
sudu, ali i žrtve, pa i Brijunski transkripti te potom brojni zakoni koji su otežavali povratak onih koji su
se htjeli vratiti u Hrvatsku.
„Drugostupanjska presuda otišla je u drugom pravcu, dovela je u pitanje prekomjerno granatiranje
Knina koje je bilo glavni dokaz na prvom suđenju, no iz pravnog kuta čudi da Žalbeno vijeće
Haaškoga suda nije odlučilo o nekom drugom dokazu već je odbacujući prekomjerno granatiranje
odbacilo i sve druge dokaze“, istaknula je Kandić, naglasivši da o tome govori iz ugla ljudskih prava, te
se upitala koliko je drugostupanjska presuda relevantna za saznanje o tome što se događalo u ratu na
teritoriju Hrvatske.
Podsjeća da rat počinje 1991. godine, da je dio Hrvatske bio pod kontrolom pobunjenih Srba te da se
na tom dijelu teritorija događalo nešto što se također može ocijeniti etničkim čišćenjem jer su Hrvati
morali otići.
No, u tom je dijelu bilo i suđenja, Milanu Babiću, Slavku Dokmanoviću, rekla je Kandić i naglasila da
prošlost „mora dobiti činjenični, gotovo forenzički prikaz da bi smo znali što se događalo“.
(Hina) xgvin yjn