Apel vlastima da prekinu blokadu procesa suočavanja s prošlošću

Političarima su pomirenje i nestali cijelo vrijeme na jeziku, a ništa ne čine da se utvrde sudbine nestalih osoba, upozorili su aktivisti za ljudska prava i analitičari iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine okupljeni oko Koalicije za REKOM.

Oni apeliraju da vlasti u interesu pomirenja, budućnosti i mladih konačno prijeđu s riječi na djelo.

Kako prekinuti blokadu procesa suočavanja s prošlošću u zemljama zahvaćenim ratom devedesetih? Aktivisti su sve umorniji, jer taman kada u jednoj zemlji dobiješ podršku vladajućih za proces pomirenja, oni izgube na izborima, pa nikako da se uspostavi sinhronitet.

Sa druge strane, sve vlasti prihvaćaju suočavanje s prošlošću, ali uvijek odaberu teme i poglavlja koja im mogu dobro poslužiti u dnevnoj politici, i – treće – nastala je cijela industrija vlasti, opozicije i nevladinih udruga koje žive od toga da preciznih činjenica u stradalima u ratovima devedesetih nema, opisao je situaciju politički analitičar Žarko Puhovski, i pozvao političare da konačno počnu ozbiljno shvaćati svoje riječi.

„Potpuno je paradoksalno da ne postoji podrška onih koji stalno govore da se treba okrenuti žrtvama i nestalima i omogućiti da njihove porodice dovrše žalovanje. Upravo oni sabotiraju ozbiljne pokušaje do se dođe do podataka, jer bi suočavanje s prošlošću zapravo značilo da je se iz mitskog obličja prebaci u nešto činjenično, što više nije tako lako uporabivo u političke i ideologijske svrhe“, kaže Puhovski.

Hag je utvrdio identitet i okolnosti smrti za 12 tisuća osoba nestalih u ratovima devedesetih, a nevladine udruge za još 23 tisuće, podsjetila je Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo:

„Ovih 35.000 žrtava jesu dovoljan razlog da kažemo – ne možemo tu stati. Mi kao koalicija pomoći ćemo i dalje, ali ne možemo da zamenimo državne institucije zato što utvrđena imena obavezuju političare na javno priznanje. A mi kao koalicija onda dobivamo nove zadatke.“

A to je da stalno vode računa o tome kako graditi kulturu sjećanja na one koji su izgubili život jer su bili određene nacionalnosti i živjeli na određenom području, a mi ni nakon toliko vremena ne znamo njihova imena i nema sjećanja na njih, kazala je.

Svjedoci umiru, dokazi se sklanjaju, i vrijeme je da se iz deklaratorne i retoričke faze prijeđe u fazu angažmana na državnoj i regionalnoj razini, apelirao je sarajevski kazališni režiser Dino Mustafić.

„U Bosni i Hercegovini stvaranje nacionalnih preispitivanja prošlosti nema nikakvu perspektivu zato što je karakter tog rata bio takav da su učestvovali i pojedinci, vojne i paravojne formacije koje su dolazile iz drugih krajeva i drugih država, i prosto je nemoguće prikupiti, sagledati i objektivizirati podatke bez tog regionalnog konteksta. I zbog toga smatram da je regionalni kontekst jedini kontekst koji može suočiti narode eks-jugoslavije s onim što je bila naša bliska prošlost“, kazao je Mustafić.

On je konstatirao kako se u Bosni i Hercegovini umjesto kulture suosjećanja i empatije sustavno provodi kultura zaborava i poricanja, laži i manipulacija.

Vesna Teršelič iz Centra za suočevanje s prošlošću Documenta kazala je kako se broj ljudi koji u tužiteljstvima rade na ratnim zločinima smanjuje, a da iz državnih proračuna ima sve manje novca za iskapanje grobnica i identifikacije.

U Hrvatskoj je na djelu paraliza procesa identifikacije žrtava iz rata devedesetih – iako se zna za lokacije grobnica hrvatskih Srba, tamo se navodno zbog nedostatka novca ne rade iskopavanja, a zastoj je u stvari svojevrsni pritisak na vlasti u Beogradu da nakon višegodišnje pauze konačno počnu dostavljati podatke o masovnim grobnicama žrtava hrvatske nacionalnosti iz dijelova Hrvatske koji su bili pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba i JNA – Slavonije i pogotovo vukovarskog područja.

(Objavljeno na Radio Slobodna Evropa, 23. 03. 2017. )