Da li će netko odgovarati zbog veličanja zločinaca u Skupštini RS?

Fondacija „Istina, pravda, pomirenje“ iz Tuzle podigla je kaznenu prijavu protiv Nedeljka Čubrilovića, predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske zbog dodjele povelja osuđenim ratnim zločincima Momčilu Krajišniku, Radovanu Karadžiću i Biljani Plavšić. Ovo je prva ozbiljnija reakcija prema nekoj od institucija. Niti jedna zvanična institucija u BiH se nije ogradila od Odluke Narodne Skupštine RS-a koja im je dodijelila povelje zahvalnosti.

Kaznena prijava protiv Nedeljka Čubrilovića, predsjednika Narodne Skupštine RS-a koju je Tužiteljstvu BiH podnijela Fondacija „Istina, pravda, pomirenje“ prva je prijava pravosudnim institucijama.

„Jasno je zapravo kako se na ovaj način odaje priznanje u zahvalnost za ono što su ovi pojedinci radili, a što je rezultiralo ubistvima, progonima, nehumanim postupanjima i u konačnici uništenja dijela ili cjeline jedne zajednice u konkretnom slučaju Bošnjaka Muslimana na području nezaštićene zone u Srebrenici što je od strane najviših pravosudnih tijela UN okvalifikovano kao genocid“, rekao je Sinan Alić, predsjednik fondacije “Istina, pravda, pomirenje”.

Biljana Plavšić koja je priznala ratne zločine, osuđena je pred Haaškim sudom na 11 godina zatvora. Momčilo Krajišnik je pred Međunarodnim sudom u Haagu proglašen krivim za teška kaznena djela ratnog zločina i osuđen na 20 godina zatvora. Radovan Karadžić osuđen je na 40 godina zatvora, a pored odgovornosti osuđen je za najteže kazneno djelo – genocid. Dodjela povelje, inače, označava čin najvećeg poštovanja za djelovanje pojedinca. Takve povelje pod svečarskim okolnostima primili su Krajišnik, Plavšić, a u ime Radovana Karadžića povelju je primila njegova kćerka Sonja Karadžić Jovičević.

„Zamislite sad nekog Bošnjaka koji živi u Srebrenici, Bijeljini, Kozarcu, Prijedoru, Banjaluci.. Kada oni, zbog kojih je pobjegao, zbog kojih je ostao bez oca, majke, sina ili sestre dobijaju najveće priznanje. Zamislite kada bi Angela Merkel sada odlikovala Hitlera u Njemačkoj, ili kad bi se slikala sa zastavom Hitlera i kukastim krstom pa rekla da u tome nema ničega lošeg“, rekao je Alić.

Na dodjelu priznanja međunarodno osuđenim ratnim zločincima nikada nije reagirala niti jedna pravosudna institucija. U Fondaciji „Istina, pravda, pomirenje“ ne očekuju ni da će se nakon njihove kaznene prijave takva odluka povući. Slavko Peričević ipak smatra da se borba protiv veličanja ratnih zločinaca u BiH mora voditi.

„Nije nečasno izgubiti, nečasno je ne boriti se. Znači ovo je borba i vi ćete se sjetiti da su neke institucije, kad su dočekivali osuđenike odgovarajuće zločince, govorili da su to moralne vertikale. Nije čudo stoga što se pritisci vrše sa svih strana da se institucije na razini BiH ili ukinu ili se anulira njihova uloga. Meni je nevjerovatno da nama u sudovima treba da budu stranci da bi bili balans jer naše sudije iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda ne štite zakon nego štite entitete.“

Mujo Hadžiomerović iz Narodne skupštine RS-a kaže za RSE da je i sam pokušao doći do Odluke prema kojoj su povelje dodijeljene, ali da nije uspio.

„Tražili smo dokument na osnovu kojeg su to uradili kako bismo mogli pravnim sredstvima tražiti pravdu, no nama je to uskraćeno – da dođemo do takvih dokumenata. Nagrađivanjem ili zahvalom nosiocima projekta agresije na BiH šalje se poruka ohrabrivanja, podstrekavanja i onoga što Bošnjaci svakodnevno prolaze.“

Na naš zahtjev, na mail adresu stiglo je priopćenje povodom podizanja kaznene prijave protiv Čubrilovića, u kojem se između ostalog navodi: „Odluka Narodne Skupštine RS-a je donesena na osnovu zasluga koje su pojedinci i organizacije imali u osnivanju i radu NSRS-a.

Podsjećamo da Radovan Karadžić još uvijek nije pravosnažno osuđen. Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik su odslužili kaznu, a ono što je posebno je da niko od njih nije osuđen za ulogu koju su imali u osnivanju Narodne Skupštine, za što su im dodijeljene povelje. Ono za što su dodijeljene povelje dogodilo se mnogo prije izbijanja ratnih sukoba, a to je osnivanje Skupštine srpskog naroda 24. 10. 1991. godine…“

Nakon niza osuđujućih reakcija međunarodnih institucija u BiH, Nedeljko Ćubrilović se prije nekoliko dana i sam ogradio od ratnih zločinaca.

„Moj prijedlog je bio da nešto drugačije izgledaju imena i organizacije koje treba da dobiju tu povelju, ali odbor je odlučio kako je odlučio. Mislilo se samo na obilježavanje određenog historijskog trenutka. Kao što znate to je bilo sve ranije, prije ratnih dešavanja, ratnih sukoba na prostoru BiH i svi ti ljudi i sve te institucije koje su dobile tu povelju su samo kao znak pažnje na trenutak koji se desio. Taj trenutak je, kao što znate, bio mnogo prije ratnih dešavanja na ovim prostorima. Mi svakako osuđujemo sve ratne zločine. Nad svima. Nad Bošnjacima, Hrvatima i Srbima.“

Reakcije međunarodnih institucija, kao ni brojni medijski napisi, ništa nisu konkretno proizveli. Osuđenici za ratne zločine u BiH i dvadeset jednu godinu nakon rata ostaju oni kojima se zahvaljuje, a ne oni koji se osuđuju.

(Objavljeno na Radiju Slobodna Evropa 28. 11. 2016.)