Godine žmurenja pred ratnim zločinima u Crnoj Gori

Zatvorska kazna izrečena je jedino četvorici bivših rezervista JNA u slučaju “Morinj!”. Foto: Ivo Gojnić, jedan od osuđenih za zločine u Morinju, u pratnji policije

Iako iz Državnog tužilaštva Crne Gore već duže vremena najavljuju posvećeniji rad na preispitivanju predmeta ratnih zločina počinjenih devedesetih godina, četvrt vijeka kasnije najveći od tih predmeta i dalje su neriješeni.

Godinu nakon što je najavio reviziju sedam predmeta za ratne zločine među, vrhovni državni tužilac Ivica Stanković je umjesto konkretnih rezultata ponovo istakao da je svjestan da je u rješavanju takvih slučajeva neophodan proaktivniji pristup. Govoreći na otvaranju regionalnih konsultacija o jačanju saradnje u procesuiranju ratnih zločina i potragama za nestalim osobama, Stanković je kazao da “krivična djela koja se odnose na ratne zločine ne zastarijevaju, ali da ne smijemo da dozvolimo da postanu nekažnjiva”.

Uprkos tom više puta ponovljenom obećanju, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević kaže da i dalje ne vidi nikakav napredak u najvećim predmetima – “Morinj”, “Bukovica”, “Deportacija” i “Kaluđerski laz”.

“Nada umire posljednja. Mi se i dalje nadamo da će Tužilaštvo pregledati ove stare premete, za koje je i Evropska unija rekla da nisu adekvatno procesuirani i da je epilog bio pogrešna primjena prava. Ni istragom ni optužnicama za te ratne zločine nijesu bili obuhvaćeni svi oni koji su morali biti obuhvaćeni, posebno po liniji komandne odgovornosti i to posebno zbog nesprečavanja tih zločina, a nisu bile obuhvaćene ni sve žrtve. Tako da, imajući sve to u vidu, po nama ima sasvim dovoljno razloga da se ti predmeti ponovo otvore”, navodi Tea Gorjanc Prelević.

U slučaju deportacije bošnjačkih izbjeglica 1992. godine, koje je crnogorska vlast izručila pod nož vojsci Radovana Karadžića izrečena je pravosnažna oslobađajuća presuda za sve optužene.

Oslobođeni su i optuženi za nasilno raseljavanje i ubistva na teritoriji pljevaljske Bukovice, gdje je početkom devedesetih živjelo bošnjačko – muslimansko stanovništvo.

Presuda nema ni u slučaju “Kaluđerski laz”, u kome su pripadnici nekadašnje Vojske Jugoslavije bili optuženi da su pucali na izbjegličke kolone sa Kosova tokom NATO intervencije 1999. godine.

Zatvorska kazna izrečena je jedino četvorici bivših rezervista JNA zbog zlostavljanja civila i vojnika koji su 1991. i 1992. godine zatočeni u blizini Dubrovnika, a potom dprovedeni u vojni logor Morinj, u Boki Kotorskoj.

Goran Rodić: Olako i paušalno optuživanje bez dokaza

Advokat Goran Rodić, koji je u više predmeta uspješno vodio odbranu optuženih, kaže da sudski ishod dovoljno govori o kvalitetu istraga i optužnica u ova četiri ključna predmeta.

“Poznati su nam ishodi. Trideset lica je bilo ukupno optuženo, a 26 pravosnažno oslobođeno i to nakon više puta ponovljenih suđenja. Olako i paušalno optuživanje bez dokaza, kao i sumnjive pravne kvalifikacije nijesu bile karakteristične samo za Crnu Goru”, napominje Rodić.

Goran Rodić ponavlja da su traljave istrage i neonovano lišenje slobode ljudi koji su na kraju pravosnažno oslobođeni državu koštalo milione eura. On smatra da rješavanje ovih predmeta zahtijeva mnogo više od dobre volje, posebno ako se uzme u obzir da protok vremena ne ide u korist Tužilaštvu.

“Otežavajuću okolnost predstavlja svakako dug vremenski period od događaja koji bi se eventualno mogli tako kvalifikovati, kao ratni zločini. Nedostatak dokaza ili propuštanje da se u to vrijeme obezbijede neki dokazi, to zahtijeva ozbiljan rad, ali i poznavanje materije vezane za ratne zločine, poznavanje međunarodnih normi i sudske prakse u tim predmetima”, kaže Rodić.

Tea Gorjanc Prelević se slaže da u dosadašnjim tužilačkim aktivnostima, koje su uslijedile nakon javnog pritiska da se ovi predmeti pokrenu, nije prepoznala stvarnu riješenost da se istina utvrdi.

“To je bio jedan potpuno pasivan stav, nevoljan stav, stav žmurenja i bježanja od tih predmeta. To su neprijatni predmeti jer obuhvataju ljude koji su donedavno bili na vlasti, ili i dalje postoji kontinuitet vlasti. Mi ne vidimo nikakav učinak na tom polju i na to ćemo ponovo ukazati javnosti, u maju, prilikom obilježavanja već četvrt vijeka od stradanja žrtvi deportacije izbjeglica. Podsjetiću, zločin koji se neminovno dogodio. Porodice žrtvi su čak dobile odštetu od države, što je za pohvalu, ali krivične odgovornosti nije bilo”, kaže Tea Gorjanc Prelević.

Gorjanc Prelević podsjeća i da je vrhovni državni tužilac tokom poslednjeg istupa pominjao osam konkretnih predmeta kojima se trenutno bavi Tužilaštvo, ali da, prema njenim informacijama, među njima nisu oni najznačajniji.

“Prema našim saznanjima, nijedan od tih predmeta se ne odnosi na ove stare predmete, na pregled starih predmeta i pokretanje novog procesuiranja”, navodi direktorica Akcije za ljudska prava.

( Objavljeno na Radio Slobodna Evropa, 02.05.2017. )