11.12.2015.
Gotovo da ne postoji grad u BiH gdje nije bio logor
Organizacija Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje, zajedno sa partnerskim Centrom za demokratiju i tranzicionu pravdu iz Banjaluke, realizuje projekat Mapiranje logora/mjesta zatočenja u BiH 1992-1995. godine.
Ovo je do sada najobuhvatniji projekat mapiranja svih zatočeničkih objekata/logora koji su postojali u BiH u spomenutom periodu. Jučer je u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava Koalicija za REKOM prezentovala rezultate istraživanja žrtava i okolnosti smrti, u kojima je najmanje 130.000 ljudi ubijeno/nestalo u ratovima i u vezi sa njima, na teritoriji nakadašnje SFRJ, kao i logora i drugih zatočeničkih objekata u kojima je nekoliko desetina hiljada ljudi držano mimo razloga koje određuje međunarodno humanitarno pravo. Tim povodom gošća Novog dana bila je Dženana Karup-Druško, direktorica organizacije Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje.
Na pitanje koji je krajnji cilj dokumentovanja ratnih žrtava i zatočeničkih objekata, Karup-Druško je odgovorila: “Da se dokumentuju logori i mjesta zatočenja jer ljudi ne znaju ni da su postojali neki logori osim onih koji su bili u logorima. Svjesni smo da se iznose podaci koje niko nije nikad dokumentovao, a to je potrebno radi suočavanja sa prošlošću. Ono što pokušavamo jeste da ovim dodatno izvršimo pritisak na države da se napravi međudržavna saradnja”.
O internet stranici tranzicijska-pravda.org koja nudi detaljan prikaz logora je rekla: “Postoji više mjesta zatočenja. Ako trenutno imamo zapise da je postojalo 250 logora, i kada to uporedimo sa nekim podacima iz raznih udruženja logoraša, onda ta cifra ide do podataka da je postojalo 1.350 logora i mjesta zatočenja. Gotovo da ne postoji mjesto ili grad u kojem nije postojalo mjesto zatočenja za civile i vojnike. U proteklom ratu civili su bili na meti tamo gdje je neka vojska imala kontrolu”.
“Imali smo kritike od udruženja i pojedinaca da nismo kompetentni da ovo radimo. Krenuli smo sa haškim presudama, pošto su najrelevantnije, ali koristimo i druge presude, medije, izjave logoraša. Naši istraživači rade na terenu. Kada pročitate priče logoraša, tada dobijate sliku šta se u BiH dešavalo. To su ljudske sudbine i tada shvatite svu strahotu rata i ratnih zločina“, govorila je Karup-Druško.
O tome koliko će istraživanje trajati je kazala: “Stat ćemo kad završimo, a šta će to značiti, ne znam. Dešava nam se da odemo u neko mjesto i dobijemo informacije da je tu bilo deset mjesta zatočenja, a takvu informaciju nismo imali ranije. U malom gradu Prijedoru je postojalo 48 mjesta u kojima su ljudi zatvarani, što je frapantan podatak. Također postoje mjesta zatočenja gdje su svi ubijeni ili postoji samo jedan svjedok“.
O premještanju zatočenika je izjavila: “To je karakteristika koja je obilježila sve logore. Mi smo našim istraživanjem došli do Hrvatske gdje su zarobljenici vođeni na prisilni rad. Postoji pitanje i Tomislavgrada jer tamo nije bilo sukoba, a postojala su mjesta zatočenja. Iz Kladuše su odvođeni ljudi na prisilni rad i mučenje. Bosanski Brod je bio linija razgraničenja pa su zatočenici pomjerani u Slavonski Brod. Mapiranjem, ne samo da će se dobiti slika logora, nego cjelokupna slika o tome šta se dešavalo na prostoru cijele BiH“.
Dodala je i da su nalazili na probleme prilikom istraživanja, ali da je ova stranica jako važna jer rade na mapiranju svih mjesta zatočenja u BiH i da ih podjednako dokumentuju bez razlike. Rekla je i da ljudi koji nisu ubijeni u logorima su odvoženi u treće zemlje. “U Mostaru su toliko ucjenjivani, da kad su ih puštali, pitali su ih gdje žele da idu. Zadržani su oni koji su rekli da žele svojim kućama“, komentarisala je.
Dodala je i da će na internet stranici biti podaci na engleskom jeziku.
