14.08.2015.
Inicijativa o regionalnom Danu sećanja na žrtve rata
Aleksandar Vučić, Kultura sećanja, ŽrtvePrenosimo tekstove Radio Slobodne Evrope, portala Novosti, Al Jazeera i Press Republika Srpska sa brojnim reakcijama na inicijativu Aleksandra Vučića o uspostavljanju zajedničkog dana sećanja za sve žrtve u sukobima u regionu bivše Jugoslavije. Prema najavama iz Vlade Srbije, premijer Srbije će ovu inicijativu izneti na redovnoj Konferenciji zemalja zapadnog Balkana koja će biti održana 27. avgusta u Beču.
Mediji su preneli reakcije premijera Hrvatske Zorana Milanovića, članova predsedništva BiH Bakira Izetbegovića i Mladena Ivanića, predsedavajućeg Predsedništva BIH Dragana Čovića, predsednika Republike Srpske Milorada Dodika, predsednika Crne Gore Filipa Vujanovića, ministra spoljnih poslova Kosova Hashima Thacija, predsednice udruženja “Majke Srebrenice” Hatidže Mehmedović, ambasadora SAD u Srbiji Michael Kirbyja, koordinatorke procesa REKOM Nataše Kandić, i mnogih drugih.
Region o Vučićevoj inicijativi: Prvo lustracija, onda dan sećanja
Pripremile: Branka Trivić, Dženana Halimović i Lela Šćepanović
Inicijativa srpskog premijera Aleksandra Vučića o zajedničkom danu sećanja na sve žrtve rata u bivšoj Jugoslaviji i dalje proizvodi raznolike reakcije širom regiona. I nakon odbacivanja te ideje od strane kosovskog šefa diplomatije i potpredsednika vlade Hašima Tačija, kao i hrvatskog premijera Zorana Milanovića, Vučić ne samo da nije odustao od te ideje nego je i najavio da će je zvanično izneti na bečkom samitu o Zapadnom Balkanu krajem avgusta.
Premijer Srbije Aleksandar Vučić nastaviće da se zalaže za inicijativu o zajedničkom danu sećanja na sve žrtve u sukobima na prostoru bivše Jugoslavije.
“Nisam deprimiran negativnim odgovorima koji dolaze sa svih strana i govoriću o toj ideji u Beču 27. avgusta na konferenciji o zapadnom Balkanu”, rekao je Vučić u sredu nakon razgovora sa predsednikom Srpskog narodnog vijeća i potpredsednikom Samostalne demokratske stranke iz Hrvatske Miloradom Pupovcem.
Inicijativa o zajedničkom danu sećanja nije marketinški trik, kaže premijer Srbije Aleksandar Vučić, jer da je tako, objašnjava, dopala bi se stanovništvu u Srbiji. Tvdi da je protiv toga uglavnom većina naroda i u našoj zemlji.
“Nimalo nisam deprimiran svim odgovorima koje sam sa svih strana dobio a koji su negativni. Pošto sam čuo gospodina Servera, koji kaže da ga interesuje da li bi Srbija prihvatila da je to došlo od Izetbegovića ili Milanovića, evo ja mu javno odgovaram: prihvatili bismo odmah. I voleli bismo da je takva inicijativa došla recimo od gospodina Izetbegovića ili gospodina Milanovića zato što mislimo da takva inicijativa vredi više od onih inicijativa koje nam dođu iz Brisela ili drugih centara moći”, kaže Vučić.
Nije reč o relativizaciji zločina jer se u ovoj ideji govori samo o žrtvama a ne o krivcima za rat i zločincima, navodi dalje Vučić, uveren da će njegova ideja na kraju biti prihvaćena od svih.
Kosovski potpredsednik Vlade i ministar spoljnih poslova Hašim Tači nazvao je Vučićevu ideju neprihvatljivom, jer ona, kako je naveo na društvenim mrežama, “predstavlja relativizaciju i ponovno pisanje istorije. Ne možemo izjednačiti one koji su podsticali, organizovali i počinili genocid s onima koji su branili svoje domove. To nije ljudski i ne služi pomirenju”.
Nešto ranije Vučićev predlog odbio je i hrvatski premijer Zoran Milanović. “Uz dužno poštovanje i saučešće, niti mi ikome propisujemo praznike i dane žalosti, niti će iko to nama”, rekao je on.
Bošnjački član Predsedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović smatra da je Vučićeva inicijativa o utvrđivanju Dana sećanja za sve žrtve rata na prostoru bivše Jugoslavije – preuranjena i nedorečena. Njegov stav je da takvoj inicijativi mora da prethodi završetak procesa normalizacije odnosa u regionu, suočavanje sa istinom o svim zločinima, utvrđenim i presudama međunarodnh sudova i nesumnjiva osuda aktivnosti koje vode u nove sukobe na ovim prostorima, poput inicijativa za sprovođenje referenduma o otcepljenju, koje dolaze od rukovodstva entiteta Republike Srpske. Bez toga bi, dodao je, Vučićeva inicijativa vodila relativizovanju karaktera rata i obima zločina počinjenih nad Bošnjacima, kao i “amnestiranju od odgovornosti onih koji negiraju te zločine i genocid”.
I Dragan Čović, predsedavajući Predsedništva BIH, smatra da se trenutno i u instituciji kojom predsedava teško može doći do kompromisa o toj ideji i da se o njoj može razgovarati tek nakon tri ili četiri godine.
“Teško da mi možemo naći zajednički jezik oko takve inicijative i unutar Predsjedništva, tako da će to vjerojatno ostati tek na ideji, koja možda za dvije, tri ili pet godina, ovisi već ko je predloži, i zaživi kao takva. U ovom trenutku – vidjeli ste i komentare prijedloga i načina kako je predložena – ona sama po sebi sprječava mogućnost da se jednom dominantnom većinom o tome izjasnite”, kazao je Čović.
Vučićevu ideju ne prihvataju ni Majke Srebrenice, niti udruženje “Žene Podrinja”. Šuhra Sinanović, čelnica ovog udruženja, koja je u srebreničkom genocidu izgubila 23 člana uže porodice, objašnjava za RSE da predlog premijera Srbije odbacuje zato što Srbiju smatra odgovornom za agresiju na Bosnu i Hercegovinu i genocid u Srebenici.
“Mi nikad ne možemo niti želimo biti jednaki, a Srbija posle svega što je poradila sad hoće da izgladi da nije učestvovala u tome. Mi nismo saglasni s tim niti želim ikad biti. Mi ne negiramo njihove žrtve, ali ne želimo ni da oni negiraju žrtve Bošnjaka i genocid koji se desio u julu ’95. u Srebrenici”, kaže ona.
Srebrenica i Vukovar ključni simbolički toposi
Kao ideja to u principu nije loše, ali ideja je jedno, a stvarnost drugo. Budući da je bila medijski lansirana poput nekakvog probnog balona, čini se da je Vučićeva ideja, s jedne strane neozbiljna, a da s druge strane, “malo miriše na proračunatost koja bi tvorcu te ideje i u jednom i u drugom slučaju, bila prihvaćena ili odbijena, donijela neke poene”, ocenjuje za RSE, politički analitičar iz Sarajeva.
“Ako se to ozbiljno mislilo, onda je trebalo sjesti i dogovoriti to regionalno i onda zvanično izbaciti u javni prostor. A ako je to pušteno u medijski prostor na ovaj probni način, a da još zvanično nije postavljeno na dnevni red, to može govoriti o sljedećem: ako nam proba pokaže da oni to neće, mi ćemo onda to i zvanično podnijet, pa će oni odbit i tako ćemo pokazati ko su oni, a ko smo mi; mi smo dobrotvori, evo, hoćemo da se mirimo, oni su oni koji neće da se mire. Dakle, može – može, ne tvrdim – može u pozadini postojati svjesna ili nesvjesna motivacija te vrste. E, onda stvari oko te ideje ne stoje dobro”, pribojava se Bajtal.
Zvančnici iz redova bosanskih Srba Vučićev predlog uglavnom su pozdravili, uz ocenu da je on dobronameran, ali su takođe konstatovali da je u BiH o njoj nemoguće postići saglasnost.
Strah od izjednačavanja zločina
O tome kako bi trebalo da se osmisli zajednička komemoracija svih žrtava rata na prostoru bivše Jugoslavije, za RSE govori i Enver Kazaz, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
“Jedino je moguće u cilju pomirenja na prostoru bivše Jugoslavije organizirati transetničko ili transnacionalno sjećanje na sve žrtve rata. Način transetničkog komemoriranja bi onda morao da ima svoj ključni simbolički topos, a to je bez sumnje na ovom prostoru Srebenica i to je bez sumnje Vukovar.”
Ideja o zajedničkom danu sećanja na žrtve mora da bude rezultat procesa pomirenja, smatra Nataša Kandić koordinatorka REKOM-a i osnivačica Fonda za humanitarno pravo.
“Da bi postojao zajednički dan sećanja, morala bi da budu utvrđena sva imena onih koji su izgubili život ili nestali, okolnosti u kojima su stradali. Kada to bude utvrđeno onda će se stvoriti uslovi za javno priznanje žrtava – razume se da je tu najvažniji odnos političara prema žrtvama drugih naroda; kada to bude postignuto, onda će biti ostvaren rezultat da će svih 130 000 imena stradalih biti svuda i tek tada će se biti vrlo lako ustanoviti zajednički dan sećanja. Inače, danas ova ideja samo može da izazove strah od pokušaja da se svi učine podjednako odgovornim za zločine. Zbog toga mislim da je u ovom trenutku ta inicijativa preuranjena – ona mora da bude rezultat procesa pomirenja”, obrazlaže Nataša Kandić.
U osnovi uvek treba pozdraviti takve ideje, ali sa rezervom, jer one imaju neku svoju prošlost i nisu dale bog-zna-kakav rezultat, ali i ne dolaze sa pravih strana, ocenjuje za RSE Marinko Čulić, poznati zagrebački kolumnista i analitičar.
“Dobronamjeran čovjek ne može odbaciti takvu ideju, ali ona ne dolazi na plodno tlo, a neuspješnosti tih ideja je indikator toga da dolaze sa krivih strana. Očito je da današnje političke garniture svim pomirbenim gestama samo odrađuju nekakvo očekivano ponašanje, koje će bit pozdravljeno – više u inozemstvu nego kod kuće, ali da to ne može dati trajnog ploda i da najvjerojatnije treba čekati ili vrijeme nekih drugih političara ili nekih drugih krugova unutar ovdašnjih zemalja, koji bi sa mnogo više kredita i uvjerljivosti izgurali neke takve velike pomirbene geste”, ocenjuje Marinko Čulić.
Politički analitičar sa Kosova Behlul Beqaj smatra da zajednički dan sećanja na žrtve ljude može kako približiti tako i još više udaljiti, jer „naša sećanja na prošlost kao mora pritiskaju mozak živih“. Iako je cilj svih nacionalnih zajednica isti, a to je integracija u Evropsku uniju, odnosi među njima još su nedovoljno stabilizovani.
„Otuda treba oprezno tumačiti izjavu koju je izrekao premijer Aleksandar Vučić, iako mislim da je to kreativno sa njegove strane. Budući da nemamo još uvek pravu normalizaciju odnosa između nacionalnih zajednica na prostoru bivše Jugoslavije, možda je ta ideja preuranjena. Ukoliko se u međuvremenu nešto postigne na planu međusobnog približavanja, onda bi se ta inicijativa mogla iskoristiti u smislu daljeg približavanja i podrške daljim integracijama nacionalnih zajednica koje su činile bivšu Jugoslaviju“, smatra Beqaj.
U Crnoj Gori za sada nema zvaničnih reakcija na Vučićevu ideju da se ustanovi zajednički dan sećanja na žrtve proteklih ratova. Potpredsednica Građanskog pokreta URA Božena Jelušić ocenjuje da je “sama po sebi inicijativa da se region na neki način miri sjećanjem na sve žrtve dobra”. Ona, međutim, kaže da je pre nje bio nužan uslov koji nije ostvaren:
“Prije te ideje bilo je potrebno izvršiti lustraciju i ne dozvoliti da sa onih mjesta sa kojih je obično i dolazilo do vrlo problematičnih stavova sada dolaze upravo suprotni prijedlozi. Dakle, nešto je trebalo da prethodi. Sama po sebi, inicjativa je pohvalna i ukoliko je svaka politička partija, pa i politička stranka iza koje stoji gospodin Vučić spremna na to, to je onda dobro. Ali je lustracija trebalo da prethodi”, ocenjuje Božena Jelušić.
(Ne)iskrena sućut
Piše Nenad Jovanović
Srpski premijer Aleksandar Vučić predložio je u danima nakon godišnjice ‘Oluje’ zajednički dan sjećanja na sve žrtve ratova s prostora bivše Jugoslavije. Taj prijedlog naišao je na ekspresno odbijanje hrvatskog mu kolege Zorana Milanovića i kosovskog vicepremijera Hašima Tačija, koji se svaki na svoj način gombaju s nasljeđem rata, prvi s kombinacijom pobjedničke euforije i predizborne kampanje, a drugi s osnivanjem Specijalnog suda za ratne zločine. ‘Uz dužno poštovanje i sućut, niti mi ikomu propisujemo blagdane i žalovanja niti će itko to nama’, poručio je Milanović, dok je, s druge strane, Vučićev prijedlog naišao na podršku Milorada Dodika, šefa Republike Srpske.
Nešto prije, ‘Jutarnji list’ je obnarodovao prijedlog Luke Mišetića, advokata generala Ante Gotovine, o obilježavanju 28. rujna kao dana sjećanja na žrtve zločina počinjenih nakon ‘Oluje’. Nakon izraženih negativnih mišljenja nekih historičara i skepse političara, Mišetić je objasnio da je zapravo mislio da je potrebno da hrvatski vrh prizna bol koju Srbi osjećaju zbog zločina počinjenih nakon ‘Oluje’ i da bi 28. rujna, dan kada je 1995. počinjen zločin u Varivodama, bio primjeren za to.
Upitan za mišljenje o ta dva prijedloga, Mario Mažić, programski direktor Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatska, kaže da se u Inicijativi još uvijek regionalno dogovaraju oko stava prema Vučićevom prijedlogu, dok za Mišetićevu ideju o 28. rujnu navodi da nije na njemu da to iznosi, već da bi trebalo poslušati udruženja žrtava i uzeti u obzir njihove ideje.
Sveučilišni profesor Dejan Jović pozdravio je to što se javljaju drugačije inicijative od dosadašnjih.
– Dobro je sve što na neki način ide u smjeru obilježavanja i stavljanja žrtava u odgovarajući plan, za razliku od sadašnjih državnih politika. Trebamo ideje koje izlaze izvan uobičajenog i koje ne idu uobičajenom logikom, jer je dosadašnja logika bila iznenađujuće neuspješna. Ovo što se do sada pokušalo napraviti ne vodi napretku ni pomirenju i potrebne su nove inicijative. Tu se ne stavljam na stranu nijednog od podnosilaca inicijativa, već očekujem da se počne razmišljati o nekim novim idejama – kaže Jović.
Povjesničar Dragan Markovina smatra da je pitanje odnosa prema stradanju Srba nakon ‘Oluje’ prvenstveno pitanje odnosa unutar Hrvatske i o tome na koji način će se dominantna većina u Hrvatskoj i političke elite odnositi prema nečemu što su napravili vlastitim građanima.
– I Srbija ima obavezu i odgovornost da se prema tome postavi korektno, ispravno i pošteno, jer to nije napravila u prethodnih 20 godina, od samog načina na koji je 1995. dočekala te ljude, do načina na koji oni tamo žive. Hrvatska treba obilježavati sjećanje na žrtve tih ljudi u vidu nekog datuma, ali je još važnije da to bude kontinuirana politika u kojoj će se tim ljudima obnoviti spaljena sela i na neki način spriječiti da sebe doživljavaju kao građani drugog reda. Teško je očekivati da će dvije države na prostoru Jugoslavije, a posebno Hrvatska i Srbija, uspostaviti jedinstveno viđenje trauma iz 1990-ih. Ideja može zvučati lijepo, čak i kad bismo vjerovali u Vučićeve najbolje namjere, ali je vrlo teško ostvariva i nerealna. Ipak, treba pokrenuti dijalog i krenuti s pitanjem alternativnih zajedničkih udžbenika s različitim viđenjima, da ljudi imaju priliku vidjeti tuđi doživljaj traume – kaže Markovina.
Podsjetimo i da je hrvatska javnost najviše zatvorena u svoje službene istine i da se zato najviše protivi formiranju Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava (REKOM), za koju se već desetak godina zalaže koalicija udruga i pojedinaca iz svih zemalja nastalih raspadom Jugoslavije. Iako je bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović bio jedan od onih koji su pružili podršku inicijativi, za razliku od predsjednika Slovenije i Makedonije, kao i bivšeg srpskog člana predsjedništva BiH, na razini vlada podršku je dala samo Vučićeva. Kad je inicijativa za REKOM prikupljala potpise građana, najslabiji je odaziv bio u Hrvatskoj, gdje je prikupljeno tek 19.000 od ukupno 540.000 potpisa.
(Objavljeno 13. kolovoza 2015.)
Ivanić: Vučićeva ideja pokazuje nadmoć Srba
Ideja premijera Srbije Aleksandra Vučića da se uvede zajednički dan sjećanja na sve žrtve rata u državama regiona pokazuje “svu političku superiornost Srba kao naroda i anarhično razmišljanje političara drugih naroda”, izjavio je član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić.
Ponovivši da smatra da je Vučićeva ideja vrlo poštena i da je u funkciji smirivanja prilika, Ivanić je u intervjuu za beogradski li st Večernje novosti rekao da reakcije pokazuju da spremnosti za pomirenje nema kod hrvatskih, albanskih i bošnjačkih političara, jer je njihova polazna teza, kako je rekao da su samo Srbi činili zločine, a to je, smatra, potpuno netačno.
“Ipak, mislim da je dobro da je do nje došlo i što je ona izrečena. Ovakva ideja pokazuje svu političku superiornost Srba kao naroda i anarhično razmišljanje političara drugih naroda, koji, očito, zarad sopstvene političke koristi u svom biračkom tijelu, ne žele da prihvate ovakav prijedlog”, smatra Ivanić.
On tvrdi da zbog takvog razmišljanja lidera u Zagrebu, Prištini i Sarajevu, neće biti moguće da se Vučićeva ideja za sada ostvari, prenosi Tanjug.
Na pitanje lista da li su odnosi BiH i Srbije normalizirani poslije posjete trojice članova Predsjedništva BiH Beogradu, Ivanić je odgovorio da “oni jesu poboljšani, ali nisu u potpunosti riješeni”.
“Izbjegnuta je ona negativna varijanta nakon napada na premijera Vučića u Srebrenici i očito je da to sada nije više tako negativno, ali ne mislim da se desilo nešto spektakularno. Nije, i nema tu iskrenosti. O tome govori i činjenica da se ništa ne događa kada je u pitanju istraga o napadu na Vučića, kao i reakcija (člana Predsjedništva BiH Bakira) Izetbegovića, koji je odbacio ideju o danu sjećanja”, dodao je Ivanić.
Podrška Crne Gore
Izjava člana Predsjedništva BiH uslijedila je nakon što je predsjednik Crne Gore podržao Vučićevu inicijativu.
Filip Vujanović je izrazio uvjerenje da bi obilježavanje zajedničkog dana sjećanja na žrtve rata s prostora bivše Jugoslavije bilo u funkciji očuvanja stabilnosti regije.
Crna Gora, poručio je, podržava sve ono što je u funkciji stabilnih odnosa i razvoja regije, prenio je portal Radio televizije Crne Gore.
“Uvjeren sam u plemenitost i dobronamjernost inicijative Vučića, kao i u njegovu namjeru da svojom inicijativom doprinese stabilnosti i dobru regiona”, rekao je crnogorski predsjednik.
Kako je dodao, on je pristalica afirmacije partnerstva, objašnjavajući da je riječ o afirmaciji u smislu korištenja onoga što su potrebe regije.
‘Preuranjena i nedorečena’
Vučićevu inicijativu odbacio je ranije hrvatski premijer Zoran Milanović, a kosovski ministar vanjskih poslova Hashim Thaci je rekao da je ona neprihvatljiva jer bi značila relativizaciju i ponovno pisanje historije.
Bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, smatra da je inicijativa premijera Srbije “preuranjena i nedorečena”.
Inicijativu je podržao predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik.
Porodice žrtava genocida u Srebrenici ne mogu podržati inicijativu Vučića, kazala je predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice” Hatidža Mehmedović.
Kako je navela ranije u izjavi, to predlaže politika koja je napravila da u Bosni i Hercegovini postoji more bijelih nišana (nadgrobni spomenici kod muslimana), dodajući da žrtve genocida imaju svoj dan i to je 11. juli.
Izvor: Agencije
“Dobra Vučićeva inicijativa o zajedničkom danu sjećanja na sve žrtve”
Dodik je istakao da ta inicijativa dolazi u pravom trenutku i da je dio kontinuiteta mirovnih napora koje Srbija čini na jačanju pomirenja i saradnje u regionu.
“Vučićeva inicijativa može biti dobra da se odnos prema žrtvama izjednači”, rekao je Dodik za TV “Pink 3” i dodao da ne može sada da procjenjuje kako će neke druge vođe država na Balkanu reagovati na tu inicijativu.
On je napomenuo da skoro 25 godina nije bilo dovoljno da se uspostavi jedan stabilan proces pomirenja i da je očigledno da još postoje različita viđenja, gotovo ratnička retorika.
Dodik ističe da je obilježavanje, koje su organizovale Republika Srpska i Srbija povodom 20 godina od pogroma Srba u akciji “Oluja” prošlo bez ikakvog ispada i da su se čuli pozivi na pomirenje i oproštaj, ali ne i zaborav.
“Ne možete sporiti hrvatskoj državi da obilježava ono što misli da treba, ali kada to dobije nacionalističke elemente, onda je to poruka koja ne može da se ne komentariše…To sigurno nije dobra poruka”, rekao je Dodik, navodeći da je neshvatljivo i neprihvatljivo da se obilježava dan kada se istjerano 250.000 ljudi, pobijeno 2.000 nedužnih civila u izbjegličkoj koloni.
On je zapitao kako je bilo moguće da se ne sankcioniše hrvatsko bombardovanje srpskih civila na petrovčakoj cesti, van Hrvatske, navodeći da za taj zločin niko nije odgovarao.
Predsjednik Republike Srpske upozorio je da su Srbi počeli polako da, pod stranim pritiskom, zaboravljaju činjenice o stradanju sunarodnka.
“Ne možete da nađete nijedno mjesto nekog strahovitog zločina koji su Srbi počinili nad Hrvatima bilo kada kroz istoriju. A odjednom, zaboravlja se Jasenovac, Jadovno, kolona od 250.000 ljudi, gubitak ogromne imovine u Hrvatskoj, vrijedne više od 40 milijardi dolara”, rekao je Dodik.
On je naveo da Srbi, koji su najstradalniji narod od Slovenije do Makedonije, što potvrđuju činjenice, moraju da vrate sjećanje na svoja stradanja, te ocijenio da je potrebno da Srbija i Republika Srpska zajednički snime megafilm o srpskim stradanjima, posebno u Jasenovcu.
Govoreći o odnosima Srbije i Hrvatske i nedavno razmijenjenim diplomatskim notama, Dodik je istakao da bi trebalo razgovarati radi sprečavanja nacionalističkog divljanja, poput onog na koncertu /kontroverznog pjevača/ Marka Perkovića Tompsona u Kninu, gdje su ljudi bili spremni da u zanosu pjevaju “Ubij Srbina”.
“Srbi i Hrvati su dva naroda koji su bili u samoj biti Jugoslavije. Da su oni našli konsezus, Jugoslavija se ne bi raspala. Cijenim da su Srbi i Hrvati, osim ovih recidiva iz prošlosti, uglavnom riješili neka svoja osnovna politička i državna pitanja, kao što je teritorija, iako ima pitanja izbjeglica, egzodusa, etničkog čišćenja”, rekao je Dodik.
Agencija Tanjug prenela je izjavu ambasadora SAD u Srbiji Majkl Kirbija, koji je rekao da je “njegova želja da u regionu Zapadnog Balkana bude pomirenja, stalnog razgovora i dijaloga, i da veruje u to da je ovom regionu potreban mir”. Povodom inicijative predsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića o zajedničkom danu sećanja na sve žrtve sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, Kirbi je rekao da tu incijativu prepušta premijeru Vučiću, ali je dodao da je za to” da se u regionu razgovara i da živimo jedni sa drugima”. Napominjujući da bi trebalo prevazići sve ono što stoji između ljudi na Zapadnom Balkanu, Kirbi je rekao da zna da se ne može zaboraviti sve ono što se dešavalo proteklih godina. (Tanjug, 11.08.2015.)
