Kako se kali novinarstvo kod Pavića – E novine – 17.11.2010

Nino Pavić je zadnjih godina sustavno na vodeća mjesta u svojim novinama postavljao podobne, a ne kvalitetne urednike, ti su urednici tražili podobne, a ne kvalitetne novinare, nije stoga ni čudo da mu se sve njegovo carstvo najednom raspada * Poslednji bezočni primjer napada dopgodio se u tjedniku “Globus” u kojem je novinarka Jelena Jindra optužila REKOM za antiratno profiterstvo

Nakon što godinama pokušava izdati tabloidni list i ne uspijeva, a pride je sve medije koje ima požutio do te mjere da su postali nečitljivi, vlasnik EPH Nino Pavić, odustao je i od poslednjeg projekta, tabloida “Sto posto” za koji je čak bila snimljena i reklama, uglazbljena talentom Tončija Huljića.

Projekat koji je trebao da krene 15. studenog, odgođen je do daljnjeg, a kako piše hrvatski portal Dnevno.hr, Pavićevo medijsko carstvo muskroot će ugasiti Playboy, Graziu i Cosmopolitan, a ne smiješi se ništa dobro ni Globusu.

Mašinerija Nine Pavića poslednjih je nekoliko godina doslovno uništila novinarstvo u Hrvatskoj, pokupovala veliki dio dnevnih i nedjeljnih listova, da bi na kraju otpustila najvažnije i najkvalitetnije novinare a , po dobrom starom režimskom receptu, zadržala poslušne, mlade i neiskusne.

“Mislim da je najveći problem u tom što naš najveći novinski izdavač (EPH) sve više sliči na državu, pa u krizi otpušta ljude koji rade u proizvodnji, umjesto da štedi smanjujući broj zaposlenih u administraciji. Tu do izražaja dolazi činjenica da je dr. Stipe Orešković, direktor Europa press holdinga, bivši partijski miljenik, koji jednostavno nije naučio na konkurenciju i na tržišno poslovanje. On se, jednostavno, pokazao kao loš kapitalist koji je, birajući između četiri kata administracije i tri kata proizvodnje, odlučio rezati manji, proizvodni dio. Novinari su tako, u ovom trenutku, stiješnjeni samo na jedan kat, dok se administracije širi preostalim dijelom velike i nefunkcionalne Pavićeve zgrade. Kada se tome pridoda i činjenica da je Nino Pavić zadnjih godina sustavno na vodeća mjesta u svojim novinama postavljao podobne, a ne kvalitetne urednike, te da su ti urednici tražili podobne, a ne kvalitetne novinare, onda nije ni čudo da mu se svo njegovo carstvo najednom raspada. Pavićevi ljudi nisu, naime, htjeli u svojim redakcijama imati novinare koji gledaju svojim očima, slušaju svojim ušima i zaključuju svojom glavom. Kada su napokon protjerali sve “svojeglave ljude”, čitatelji su im okrenuli leđa. Ljudi koji kupuju novine, naime, ne žele novac  trošiti na isprazne tabloide, što je i dovelo do velike krize našeg najvećeg novinskog izdavača. U međuvremenu je propalo i tržište nekretnina, na koje se prije nekoliko godina preorijentirao i vlasnik Europa press holdinga, što je dovelo i do dodatnog urušavanja njegovog carstva”, ističe Jasna Babić za portal Dnevno.hr. Njoj je početkom godine , nakon dugogodišnjeg rada u Slobodnoj Dalmaciji i nedjeljnicima “Nacional” i “Globus” uručen otkaz.

Ona je samo jedna od mnogih, poput Nataše Šklaričić i mnogih bivših Feralovaca koji danas ne mogu da nađu stalan posao u nekoj od redakcija. No, iako se Pavićevo medijsko cartsvo polako raspada, to nije razlog da se i dalje pomoću medija obračunava sa onima koji mu smetaju. Upravo zahvaljujući poslušnim, partijskim novinarima on i danas uspijeva u svojim medijima objavljivati sramotne priče koje podrivaju uglavnom sve građanske inicijative, NGO sektor, te sve one koji mu stoje na putu, dok za krupni kapital daje isključivo prostor hvalospjevima.

SVE ZA SVOJE: Jedan od poslednjih primjera Pavićevog obračuna jeste tekst o inicijativi za REKOM kojim se bavila izvjesna Jelena Jindra u poslednjem broju nedjeljnika “Globus”. Ta količina bezočne propagande nije viđena od juna i problema sa Varšavskom ulicom, kada je Jutarnji list otvoreno stao na stranu tajkuna Tome Horvatinčića.

U svom briljantnom tekstu u kojem se osnivačice Koalicije za REKOM, Vesna Teršelič i Nataša Kandić, nazivaju antiratnim profiterima, Jindra izvodi niz zaključaka zašto REKOM ne treba da postoji,  između ostalog zgražavajući se nad činjenicom da su slične komisije imale te neke primitivne zaostale zemlje poput Siera Leone, Južne Afrike i Paragvaja.  Ispada da smo se mi na Balkanu civilizirano klali i ubijali, dok je to u drugim dijelovima svijeta odlika neciviliziranih.

Za svoje tvrdnje kako Hrvatskoj REKOM ne treba pozvala je za goste u tekstu sve sama vrhunska imena hrvatskog nacionalističkog korpusa, od Ive Banca koji s euplašio nove Jugoslavije, najvećeg straha u Hrvata u poslednjih 20 godina, preko ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Ante Nazora koji je  ustvrdio da je REKOM nepotreban jer su njihove organizacije već obavile posao popisivanja žrtava rata u Hrvatskoj. Povjesničar Davor Marijan utvrdio je da je REKOM suvišan jer hrvatske institucije rade svoj posao (?), pa se građani ne trebaju bojati da će netko ostati neprocesuiran za zlo počinjeno u ratu, dok je pročelnik Vladina Ureda za zatočene i nestale Ivan Grujić veoma mudro zaključio kako bi REKOM imao bolje učinke da se pojavio deset godina ranije, iako je jasno da tek u tadašnjoj atmosferi poricanja ne bi imao nikakve šanse.

Odgovarajući na ovu očiglednu manipulaciju, Koalicija za REKOM je u svom priopćenju između ostalog navela da “tekst u Globusu oštro kritizira predloženi model buduće regionalne među-državne Komisije zbog predviđanja obaveze država da surađuju s Komisijom. Tekst pri tome netočno predstavlja buduću Komisiju kao nevladinu udrugu iako je u slučaju REKOM-a u pitanju  tvorevina samih država, od kojih je prirodno očekivati da surađuju i podržavaju tijelo koje su same osnovale (…)Da su autorica teksta kao i neki od njenih sugovornika razumjeli prirodu komisija za istinu, tekst, nadajmo se, ne bi voditeljici Documente Vesni Teršelič, pa i cijeloj  regionalnoj Koaliciji koja zagovara Inicijativu za osnivanje REKOM-a, imputirao nepostojeću namjeru za osnivanjem “privatnog suda”. Da su autorica kao i neki od njenih sugovornika razumjeli da je riječ o službenom, a ne nevladinom tijelu, onda u Globusovom tekstu valjda ne bi bilo nedostojne optužbe da se radi o “antiratnom profiterstvu s ozbirom na to da Komisija za REKOM traži mandat i financiranje na pune tri godine”. Financiranje REKOM-a (Regionalne komisije) bi bilo financiranje , službenog, međudržavnog tijela, a ne financiranje nevladinih udruga koje su samo pokrenule inicijativu za osnivanjem jedne takve komisije. Ono što više zabrinjava od samih netočnosti i nepotpunosti kojih je tekst prepun je zapravo njihova posljedica – potkopavanje šanse za vođenje rasprave, koja bi bila zasnovana na činjenicama, o ideji iza koje stoji značajan broj ljudi i organizacija u regiji. Preko tisuću organizacija i pojedinaca iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije imaju za cilj da naredne godine predlože državama osnivanje regionalne komisije koja bi omogućila žrtvama da se njihov glas čuje ne samo unutar, nego i izvan granica svoje nacionalne zajednice i svoje države. Cilj Komisije je i da se rasvjetli sudbina svih nestalih, da se priznaju nepravde nanijete žrtvama i izgradi kultura solidarnosti i suosjećanja, i da se ostvare prava žrtava i spriječi ponavljanje zločina i kršenja ljudskih prava, kako je predloženo Nacrtom statuta. Kome bi ostvarenje takvih ciljeva moglo nanijeti štetu? ”.

Do sledeće Pavićeve zvijezde koja će na kratko zasijati na novinarskom nebu…

Kako se kali novinarstvo kod Pavića-E novine-17.11.2010