Knjiga o logorima u BiH za borbu protiv revizionizma i očuvanje svjedočenja

Publikacija “Logori i druga mjesta zatočenja za vrijeme rata u BiH 1992.–1996. godine”, u kojoj su prikazana 322 zatočenička objekta u 15 općina u kojima je bilo zatvoreno najmanje 15.000 muškaraca, žena, djece, starijih i bolesnih osoba, edukativni je alat za borbu protiv revizionizma, relativizacije i neistina, rečeno je tokom predstavljanja u Sarajevu.

Historičar i publicista Dragan Markovina je prilikom prezentacije publikacije naveo kako je ova knjiga bitna, između ostalog, zbog provjere neistina koje se eventualno budu iznosile o događajima iz prošlosti, te će poslužiti budućim istraživačima.

“Ništa neće dovesti do katarze u ovom društvu (…) ali dovest će do toga da se nešto neće moći negirati i da će, nadam se nekad u budućnosti, možda ovo biti dio barem pomoćnih udžbenika, u najmanju ruku na fakultetima”, kazao je on, dodavši da nije došlo ni do kolektivnog suočavanja s prošlošću, niti su politike “koje su proizvele sve što se događalo poražene”.

Među izvorima korištenim u ovoj knjizi jeste 127 presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Državnog i drugih sudova u BiH, Višeg suda u Beogradu, te sudova u Njemačkoj i Švedskoj. Također su korištene izjave 524 svjedoka, 99 publikacija, više desetina izvještaja međunarodnih i regionalnih organizacija za ljudska prava, kao i 78 medijskih izvještaja i videa, među kojima su i izvještaji Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Zlatica Gruhonjić iz Centra za demokratiju i tranzicionu pravdu je istakla da mnogi objekti uopće nisu obuhvaćeni sudskim presudama.

“Meni se čini da su [sudovi] najviše usmjeravali pažnju na nečovječna postupanja, pogotovo prema civilima, ali i prema vojnicima”, rekla je ona, dodavši da je najviše bila užasnuta količinom i silinom zločina koji su vršeni, te načinima zlostavljanja koji prevazilaze svaki razum.

Gruhonjić je navela kako knjiga obiluje velikim brojem primjera nečovječnog postupanja, te je prilikom prezentacije ukazala na niz tih primjera iz logora širom BiH.

Urednica publikacije Kemija Hodžić iz Udruženja “Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje u BiH” kazala je kako je 127 zatočeničkih objekata uvršteno u publikaciju na osnovu presuda, a ostatak na osnovu izjava nekadašnjih zatočenika, njihovih porodica, medijskih izvještaja, kao i izvještaja različitih organizacija za ljudska prava.

Ona je govorila o terenskom istraživanju za ovu publikaciju, te istakla kako su ti podaci, između ostalog, pokazali da su tokom rata u većem broju bili zatočeni civili nego vojnici, te da su za zatočavanje korišteni razni objekti poput škola, domova zdravlja, restorana, rudnika, privatnih kuća i drugi objekti koji nisu imali minimalne uslove za boravak.

Utvrđeno da su zatočenici zlostavljani na najgore moguće načine, da su vođeni na prisilne radove i prisilno davanje krvi, kao i da su djevojčice, djevojke i žene bile izložene silovanju i fizičkom zlostavljanju.

“Terenskim istraživanjem je dokumentovano da gotovo ne postoji zatočenički objekat u kojem zatočenici nisu izlagani nekoj vrsti fizičkog zlostavljanja. Zbog toga je terensko istraživanje jako bitno i jako je bitno da to uradimo u što skorijem roku jer je sve manje svjedoka koji mogu ispričati ove priče kako bi se istina zabilježila”, rekla je ona, dodavši da je planiran nastavak ove publikacije.

Mirza Buljubašić, viši asistent na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, istakao je kako je zadatak ove knjige omogućavanje alata za borbu protiv laži, poluistina i manipuliranja prošlosti.

“Publikacija je alat za konsenzualnu istinu, dokumentovanu istinu, istinu utemeljenu na činjenicama. Sredstvo je za borbu protiv poluistina, laži, historijskog revizionizma i relativizacije”, kazao je.

Naglasio je kako knjiga zahtijeva prihvatanje činjenica o mračnim stranama zajedničke prošlosti, broju logora i zatočenika i stradanjima nedužnih.

“O svemu tome svjedoče stranice knjige. Stranice čiji svjedoci su preživjeli – to su stranice sjećanja na prošlost i bit ću smio i reći da su to stranice naše kolektivne katarze. Doći će vrijeme kada neće biti preživjelih koji bi iz prve ruke ispričali svoje priče. (…) To je sjećanje na lekcije iz stravičnog perioda naše povijesti, to su stranice koje će biti ključne za oblikovanje bolje budućnosti”, zaključio je on.

Publikacija je nastala iz istraživanja koje su sproveli Udruženje “Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje u BiH” i Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu u okviru projekta “REKOM mreža pomirenja”, uz finansijsku podršku Evropske unije (EU), Nacionalne zadužbine za demokratiju, Rockefeller Brothers Funda i Civil Rights Defendersa.

Lamija Grebo

Ovaj tekst je preuzet sa portala detektor.ba.