Komemoracija ubijenoj djeci u Vitezu

Prije 28 godina, na današnji dan, 10.6.1993. godine, u vihoru ratnih sukoba između Armije RBiH i HVO-a, od granate ispaljene sa položaja ARBiH, u Vitezu je ubijeno osmero djece. Porodice žrtava i ove godine su na lokaciji pogibije svojih najbližih položili cvijeće i molitvom se sjetili stradalih.

Najmlađa žrtva je bila devetogodišnja djevojčica Augustina Grebenar, čiji je 12-godišnji brat Velimir također poginuo. Među žrtvama su i 12-godišnjak Milan i 18-godišnja Sanja Garić, također brat i sestra, kao i 15-godišnjaci Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović, te desetogodišnji Boris Antičević.

Dječju igru, njih 15-ak, prema sjećanju preživjelih, tog 10. juna 1993. godine u naselju Podgradina, oko 20:45 sati prekinula je granata. Na mjestu je poginulo petero djece, troje je preminulo u bolnici, a šestero je ranjeno.

Klupa, koš i spomenik “Osmica” na igralištu u Podgradini danas podsjećaju na prekinutu dječju igru. Svake godine, 10. juna, porodice se okupljaju kako bi na tom mjestu položile cvijeće i upalile svijeće.

Misu je i ove godine predvodio fra Velimir Bavrka, lokalni župnik, koji je, uz riječi utjehe i nade za porodice ubijenih, kazao je kako je današnje okupljanje svjedočanstvo da nevino ubijena djeca nisu zaboravljena.

“Dragi naši anđeli, mi vas ovdje nismo zaboravili. Kao vjernici, došli smo ovdje da slavimo euharistiju koja je vrhunac kojem teži djelovanje Crkve. To je izvor iz kojeg se mi napajamo i hranimo. Došli smo kako bi i ovaj put svome Gospodinu kazali da smo zahvalni što stojimo pred Tobom i Tebi služimo, kao što su ti služila i naša nevino ubijena djeca. Molimo i molit ćemo, ali doista srcem moliti, i praštati u duhu Isusovom, i onima koji su to uradili”, kazao je fra Bavrka.

Ubistvo viteške djece još uvijek nije procesuirano, a kako je ranije za BIRN potvrđeno iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine predmet se nalazi u njihovoj nadležnosti. Porodice iz godine u godinu upozoravaju da se na procesuiranju ne čini ništa, a same okolnosti stradanja djece, poput tačne lokacije sa koje je granata ispaljena, do danas nisu sudski utvrđene. Okolnostima pogibije viteške djece detaljnije su se bavili novinari Balkanske istraživačke mreže (BIRN) u svom serijalu zaboravljene žrtve.

Milko Garić, otac ubijene Sanje i Milana, kazao je uoči današnje komemoracije da je porodicama jednako teško danas, kao i prvog dana.

“Nama su djeca ubijena noću, u 21 sat, ukopani su u rano jutro oko 5 sati, nije bilo ni mise, ni sprovoda, mi se okupimo tu kod spomenika, kod koša da se sjetimo”, kazao je Garić.

Obilježavanje godišnjice porodice ubijene djece organiziraju sami, bez političara i predstavnika udruženja proisteklih iz proteklog rata, jer, kako poručuju, ne dopuštaju manipuliranje žrtvama. Kako kažu, dobrodošli su svi dobronamjerni da se zajedno, u molitvi, sjete nevino ubijenih.

Davorka Turk, iz mirovne organizacije Centar za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd, i ove godine je na komemoraciju ubijenoj djeci došla sa kolegama kako bi pružila podršku porodicama.

“Bili smo ovdje i prošle godine, nažalost, mnogo ljudi još i ne zna za ovo stradanje, posebno ljudi van Viteza i Bosne. Zanemarivanje mjesta stradanja i nepriznavanje počinjenih zločina hrani strah da će se oni ponoviti. Došli smo, kao i na toliko drugih mjesta, da izrazimo podršku i solidarnost s obiteljima žrtava, te da još jednom pozovemo institucije na procesuiranje odgovornih, njihova je odgovornost tim veća budući se radi o djeci. Ovdje smo i jer želimo ovu djecu, njihovo stradanje i patnju njihovih obitelji otrgnuti od zaborava javnosti. Žalimo za gubitkom svakog ljudskog života i ujedinjeni smo u opredjeljenju da ne dopustimo da se rat, nepravde i stradanja ponove”, kazala je Davorka Turk.

Komemoraciji u Vitezu prisustvovalo je, uprkos kišnom vremenu, više od stotinu mještana Viteza i drugih mjesta.

Ovaj tekst je preuzet sa portala nenasilje.org.