19.10.2015.
Mladi regiona: Moraćemo ponijeti teret suočavanja s prošlošću
Dvadeset godina poslije ratova na prostoru bivše Jugoslavije, podjele na etničke i vjerske su itekako prisutne, a dovoljan je i najmanji događaj da iz svakodnevne kolotečine probudi nacionalizam u zemljama regiona. Toga su svjesni mladi ljudi, njih više od 200, koji učestvuju na trećem Samitu mladih Zapadnog Balkana koji se održava u Sarajevu. Mladim aktivistima, političkim, ali i onima koji se bore za ljudska prava, potpuno je jasno da će teret pomirenja među narodima morati ponijeti, te da su oni ti koji se moraju suočiti sa prošlošću radi dobrosusjedskih odnosa.
Mladi regiona, koji nisu bili ni rođeni tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, pod uticajem obrazovog sistema ili trauma koji su preživjeli njihovi najmiliji, često postaju nacionalisti.
„Statistika koja pokazuje stavove mladih o temi ‘s mojim komšijama’ je zaista jeziva. Vi vidite da su mladi čak manje progresivni nego njihovi roditelji, što je potpuno suludo, uz činjenicu da su njihovi roditelji neko ko je učestvovao ili verovatno video rat devedesetih godina. Jednostavno, mi smo izgradili jednu generaciju mladih ljudi koja je prepuna mržnje koja potpuno dolazi iz neznanja“, objašnjava Anita Mitić, direktorica ‘Inicijative mladih za ljudska prava Srbije’.
„Ne postoje stare i nove podele. Stare podele su sada samo nekako evropeizovane, tako da sve ono što nas je nekada delilo, sad nas isto to deli, samo što ti ljudi koji su nekada proklamovali podele, sada o tome manje pričaju, jer ‘nije u redu i nije trend biti nacionalista’“, kaže Sofija Todorović iz pokreta ‘Moja inicijativa’.
Hrvatska, kao članica Evropske unije, nije prevazišla podjele koje su prisutne nakon rata, smatra Osječanin Joco Glavaš iz ‘Inicijative mladih za ljudska prava’. Posljednji je primjer izbjeglička kriza, koja je pokazala da nacionalisti ne spavaju. A tu su i drugi primjeri.
„Stalno nam se otvaraju neke nove podjele, dovoljna je jedna žigica da zapali nove sukobe. U zadnje dvije, tri godine imamo buđenje ekstremnog nacionalizma – počevši od razbijanja ploča sa ćirilićnim natpisima u Vukovaru“, navodi Glavaš.
„Stare i nove podjele su direktno vezane za događaje 92.-95. Budući da i dalje imamo nacionalističke stranke koje kroz svoje političke programe, rekla bih, na subverzivan način insistiraju na raznoraznim nacionalizmima, što se provlači kroz obrazovanje“, konstatuje Aldijana Okerić iz Pokreta ‘Moja inicijativa’ iz Sarajeva.
Ispitno pitanje o NATO intervenciji
Upravo obrazovanje mladi vide kao lošu kariku sistema, koja i dalje mlade naraštaje drži u nacionalnim torovima. ‘Dvije škole pod jednim krovom’, koje su specifične za Bosnu i Hercegovinu, dokaz su tome.
Samir Beharić iz Jajca, student Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, pohađao je osnovnu školu po bosanskom programu, koja je dijelila samo prostorije sa osnovnom školom po hrvatskom planu i programu.
„Oni mladi ljudi koji su osam godina išli odvojeno u svoj tor, i pri tome nisu pokušali da prošire svoje vidike, potpali su pod jednu apsolutno nacionalističku retoriku, koja im je usmjerila cijeli životni put u tom jednom smjeru, kojeg današnje političke elite BiH itekako priželjkuju – da mladi ljudi Bosne i Hercegovine budu letargični, kako bi u konačnici i uspjeli u tom svom naumu“, smatra Beharić.
I Sofija Todorović, studentica Pravnog fakulteta u Beogradu, ukazuje na loše strane obrazovnog sistema:
„Ja, na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na predmetu Međunarodno krivično pravo jednu Srebrenicu u životu nisam čula, o jednoj opsadi Sarajeva u životu nisam čula, o ratnim zločinima na Kosovu u životu nisam čula, ali sam vrlo lepo imala analizu i ispitno pitanje o NATO agresiji na Srbiju i zašto je ona ustvari agresija a ne humanitarna intervencija“, kaže Sofija Todorović.
Diskriminaciju tokom obrazovanja doživjela je i studentica Pravnog fakulteta Leila Imeri iz Prizrena.
„Kad sam otišla u Prištinu primetila sam od druge zajednice na Kosovu, koji su Albanci, kad oni mene čuju da ja pričam bosanski jezik koji je sličan srpskom jeziku, oni odmah pomisle da sam ja Srpkinja, koriste govor mržnje, vređaju me. Kad im objasnim, onda vidim da ne znaju“, navodi Leila Imeri.
Rješenje mladi vide u suočavanju sa prošlošću i pomirenju. Svjesni su da će taj teret pasti na njihova leđa, pa smatraju da se moraju i politički aktivirati. To mišljenje zastupa i Aldijana Okerić iz Pokreta ‘Moja inicijativa’ iz Sarajeva:
„Nema druge opcije, jer ljudi koji i dalje vladaju ovom državom, to su ljudi koji su jednim dijelom i odgovorni za ono što se dešavalo. Ili mi ili nitko drugi“, zaključuje Aldijana Okerić.
