O tranzicijskoj pravdi mora govoriti cijela javnost

“Imamo zacementirane procese tranzicije koje još nismo ni otvorili. Ne znamo kako vidimo kraj procesa, kako vidimo pravdu i čemu stremimo“. Ovo je zaključak dr Danijele Majstorović, profesorice na Univerzitetu u Banjaluci, iznesen na današnjoj javnoj debati „Kako oživjeti proces tranzicijske pravde“ koju je organizovao Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu Banjaluka.

Govoreći uopšteno o mehanizmima tranzicione pravde i suočavanju s prošlošću, doc. Dr Midhat Izmirlija sa Pravnog fakulteta u Sarajevu rekao je da činjenice o proteklom ratu nisu utvrđene i da zbog toga postaju plodno tlo za promicanje vlastitih političkih ciljeva.

Prezentujući Istraživanje o mjestima zatočenja u BiH, Dženana Karup Druško, direktorica Udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje (TPOS) iz Sarajeva – koje sa CDTP-om i provodi istraživanje – naglasila je važnost angažmana Koalicije za REKOM i  uopšte važnosti uspostavljanja Regionalne komisije.

“Zbog sve veće manipulacije podacima i manipulacija brojevima žrtava, u cilju formiranja javnog mnjenja, uticaja na javno mnjenje, suočavanje  s prošlošću i kultura sjećanja osnovni su razlozi zbog kojih smo odlučili formirati Koaliciju za REKOM. Proteklih godina zalagali smo se za formiranje regionalne komisije koju bi podržavale države nastale raspadom bivše Jugoslavije i koja bi se bavila utvrđivanjem činjenica o svim sukobima nastalim raspadom Jugoslavije.  Ako bismo jednostavno htjeli prikazati promjene u podršci koju je Koalicija imala, onda bismo rekli da se ona desila izborima u Hrvatskoj, Srbiji, BiH. Onda kad su novi ljudi ušli u urede predsjednika ili u slučaju BiH – Predsjedništva.

Zlatica Gruhonjić, direktorica CDTP-a vjeruje da je civilno društvo uradilo koliko je moglo i da sada institucije sistema treba konačno da započnu proces suočavanja sa prošlošću na pravi način. Taj pravi način – smatra Gruhonjić – upravo jeste kroz Regionalnu komisiju.

“Trebamo dati preporuke i političarima, i medijima, i akademskoj zajednici, i naravno civilnom društvu. Iako mislim da je proces suočavanja sa prošlošću najviše i prisutan kod organizacija civilnog društva, dok tamo gdje bi trebalo da se govori i o tranzicionoj pravdi i o suočavanju s prošlošću, nema prave diskusije, nema razgovora, nema odgovora na određena pitanja. Pogotovo oko pitanja uspostavljanja Regionalne komisije, kojoj je podršku za osnivanje prije zadnjih izbora bila dala većina predsjednika i/ili članova Predsjedništva.. Moramo se ozbiljno zapitati kako oživjeti proces tranzicione pravde. “, zaključuje Gruhonjić.

Je li društvo zrelo za suočavanje?

“Možemo zaključiti da naše društvo nije sazrelo da bi moglo uspostaviti određeni mehanizam koji može pomoći u procesu tranzicijske pravde”, zaključio je Izmirlija.

Teolog i publicista Drago Bojić primijetio je da termini koji se koriste – poput tranzicije, tranzicijskog procesa, suočavanja, utvrđivanja istine imaju svoju upotrebu i u religijsko-teološkim raspravama. “Na prostoru gdje mi živimo i gdje se ljudi većinski izjašnjavaju kao vjernici, mi tu perspektivu ne možemo zaobići”, zaključio je Bojić.

Prema njegovom mišljenju, o činjenicama se mora govoriti stalno, jer se ovdje manipuliše brojevima. Pogotovo to rade, smatra Bojić, političke i religijske elite koje povećavaju broj žrtava jer im nikad nije dovoljno.

Da bi se proces tranzicijske pravde pokrenuo u Bosni i Hercegovini potrebno je poći putem utvrđivanja istine, koji ima nekoliko razina – zaključak je učesnika debate. Pored činjenica, tu su bitne i perspektive ličnih istina koje se ne tiču samo žrtava i preživjelih, nego svih.

Kako početi proces?

Stoga su učesnici panela zaključili da se proces tranzicione pravde u BiH ne može obnoviti nikakvim eksternim uticajima, i da će stajati po strani društvenih odnosa dok počinitelji ne priznaju krivicu i osiguraju da se takav čin više ne ponovi, i dok žrtve izađu iz viktimologije i nikad dovoljne želje da se počinitelj stalno i iznova ne pušta iz svog zločinačkog konteksta. Evropska unija, s druge strane, u procesima tranzicijske pravde nudi mehanizme i rješenja koja u bosanskohercegovačkom kontekstu nisu najprimjenjivija.

Lustracija i objelodanjivanje uloga medija, pravosuđa i vjerskih zajednica tokom predratnog, ratnog i poratnog perioda velika je i složena tema o kojoj u BiH tek posebno treba da se govori. Prije toga, potrebno je postići društveni koncenzus u kome će biti uključena kompletna javna sfera.

Na debati je predstavljeno Istraživanje o mjestima zatočenja u BiH, koje provode Udruženje Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje (TPOS) Sarajevo i Centar za demokratiju i tranzicijsku pravdu Banjaluka (CDTP). 

( Objavljeno na CDTP.org, 25.04.2017. )