Proces pomirenja u fokusu Foruma

Utvrđivanje činjenica o dešavanjima na prostorima bivše Jugoslavije tokom ratova u posljednjoj dekadi 20. stoljeća i procesuiranje ratnih zločina, temeljna su polazišta za suočavanje s prošlošću, normalizaciju i stabilizaciju prilika u nacionalnim i regionalnom okviru te procese jačanja povjerenja i pomirenja, kao esencijalnih aspekata tranzicijske pravde.

Istaknuto je to danas u nastavku Međunarodnog foruma o tranzicijskoj pravdi koji danas završava rad na Jahorini u organizaciji Koalicije za REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim grubim kršenjima ljudskih prava počinjenim na teritoriji bivše Jugoslavije u periodu od 1991. do 2001.).

Sudionici Devetog međunarodnog foruma za tranzicijsku pravdu: Pomirenje u postjugoslovenskim državama, razmatraju različite aspekte tranzicijske pravde s fokusom na proces pomirenja kao preduvjeta za dugoročnu stabilizaciju i prosperitet zemalja regiona zapadnog Balkana, a u tom kontekstu i na značaj naslijeđa Haškog tribunala (ICTY).

Stanovišta država regiona u pogledu stvaranja pretpostavki za proces pomirenja predstavili su predstavnik eksperne radne grupe za izradu strategije tranzicijske pravde u BiH 2012-2016. doc.dr. Goran Šimić, dužnosnik Ministarstva branitelja Hrvatske Bojan Glavašević, zamjenik tužitelja za ratne zločine Srbije Miroljub Vitorović i Dhutrata Hoxha iz Međuministarske radne grupe Kosova za suočavanje s prošlošću i pomirenje.

Uz ocjenu da je pomirenje proces za koji je potrebno stvoriti odgovarajuće uvjete, ukazali su na temeljne pravce djelovanja vladinog i navladinog sektora kada je riječ o prioritetima na planu suočavanja s prošlošću, uključujući donošenje strateških dokumenata, potrebu stavljanja žrtava u središte tog procesa, uspostavu vansudskih mehanizama za utvrđivanje činjenica, reparacije, podizanje memorijalnih centara…

Na poteškoće koje prate ovaj proces osvrnuli su se profesori Zdravko Grebo, Zoran Pajić i Žarko Puhovski, dovodeći ga u historijski kontekst, koji se na osobnoj ravni reflektira kao “nevjerovatna identifikacija s prošlošću”, i to nerijetko s njenom iskrivljenom percepcijom i interpretacijom koja ideološki zamagljuje istinu i predstavlja prepreku za sveobuhvatno razumjevanje i valoriziranje onoga što se uistinu dešavalo.

To je, kako je konstatirano, plodno tlo na kojem se intergeneracijski ciklus nasilja opetovano ponavlja, a protiv čega se neophodno boriti utvrđivanjem stvarnih činjenica, onemogućavajući manipulaciju i instrumentalizaciju, a sve u svrhu razbijanja kruga nasilja i uklanjanja barijera, odnosno osnaživanja interetničkog i prekograničnog dijaloga, što je posebno značajno za prilike u BiH.

Ocjenjeno je da takvi koraci ne podrazumijevaju samo verbalne istupe, nego, prije svega, konkretna djela i mjere na nivou država i društvenih zajednica kako bi se građanima, a prije svega žrtvama pojasnilo na koji način pomirenje utječe na promjenu njihove svakodnevice, odnosno aktueliziralo druge pozitivne procese usmjerene na budućnost i stvaranje uvjeta za bolji i sretniji život generacija koje dolaze.

U sklopu ove sesije, posvećene različitim viđenjima procesa pomirenja, rečeno je i to da bi se protagonisti nevladinog sektora morali više angažirati na sramoćenju, odnosno javnoj osudi počinitelja ratnih zločina, kako bi se prevazišli stereotipi o “našim herojima i njihovim zločincima”, a čime se na najdirektniji način slabi front onih koji su opredijeljeni za promjenu stanja u pozitivnom smjeru i kreiranje atmosfere dobre volje i boljeg međusobnog razumijevanja.         
   
Tokom drugog dana foruma, proces pomirenja elaboriran je s više aspekata, uključujući naučni, kulturološki i religijski, kao i sa aspekta civilnog društva.

Jedna od tema bila je i valorizacija naslijeđa Haškog tribunala, s osvrtom na značaj osnivanja ovog međunarodnog ad-hoc suda, te njegovih postignuća na planu eliminiranja “kulture nekažnjivosti” i uopće sankcioniranja ozbiljnih, sistematskih i široko rasprostranjenih kršenja Međunarodnog humanitarnog prava na prostorima bivše SFRJ.

Inače, Forum je temeljen na predstavljanju Izvještaja o tranzicionoj pravdi u post-jugoslavenskim zemljama za 2010.-2011. godinu. 

Ovom skupu prisustvuje oko 200 učesnika iz cijele regije – naučnici, predstavnici nevladinog sektora, umjetnici i međunarodni zvaničnici.