REKOM potreban zbog suočavanja sa žrtvama rata na Zapadnom Balkanu

Fond za humanitarno pravo Beograd (FHP), Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Udruženje Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje, Fond za humanitarno pravo – Kosovo i Centar za demokraciju i tranziciju razgovarali su u Zagrebu o procesu suočavanja prošlošću na području Zapadnog Balkana i potrebi formiranja REKOM-a.

Vesna Teršelič iz Documente istaknula je kako je današnje zajedničko regionalno okupljanje predstavnika civilnih udruga i prezentacija podataka u zagrebačkom Hotelu Dubrovnik, podrška zajedničkom suočavanju sa prošlošću na postjugoslavenskom prostoru te procesuiranju ratnih zločina počinjenih od 1991. do 1995.

“Ono što nam nedostaje je politička podrška, kako inicijativi za REKOM, tako i dokumentiranju sudbine ubijenih i nestalih kao i torture, seksualnog zlostavljanja onih koji su bili u zatočeništvu”, kazala je Teršelič.

Upozorila je kako sve vlade bivših jugoslavenskih republika imaju zadatak ovo dokumentirati, ali kako to uporno ne čine u dostatnoj mjeri.

Nataša Kandić iz FHP-a upozorila je kako je isti problem nedostatka političke podrške u istraživanju žrtava rata prisutan i u Srbiji.

Kandić je kazala kako je do sada potvrđen identitet više od 22.000 stvarnih žrtava rata, oko 7.000 žrtava rata u Hrvatskoj potvrđeno je empirijskim istraživanjem, kao i 13.000 žrtava koje su izgubile život u ratu na Kosovu.

Pozvala je na osnivanje regionalne komisije, koje je inicirala Angela Merkel, a koje bi trebali potpisati lideri zapadnog Balkana, a onda i zemlje iz bivše Jugoslavije, sada članice EU.

“Naš zadatak je da se na samitu u Parizu potpiše deklaracija o osnivanju REKOM-a”, poručila je Kandić.

 

U slučaju Orašje bilo je 28 optuženih Bošnjaka i Hrvata

 

Dženana Karup Druško ispred Udruženje Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje prezentirala je 600 mjesta zatočenja i logora u kojima su bili zatočeni državljani BiH.

Poseban akcent Karup Druško stavila je na Orašje, zbog medijske prašine koja se digla oko nedavnih uhićenja, koncentrirajući se na dva dokumentirana mjesta zatočenja, zbog koji se vodi istraga u BiH i zbog koji je nedavno uhićeno 10 pripadnika HVO-a.

Ta dva mjesta zatočenja su Srednjoškolski centar i Osnovna škola u Donjoj Mahali u kojima je bilo zatočeno oko 600 ljudi iz Orašja i okoline, a dio ih je bio iz Bosanskog Broda.

“Zbog zločina počinjenih na tim ljudima, 9. decembra je izrečena presuda protiv Mate Baotića koji je bio jedan od upravnika mjesta zatočenja, a protiv drugog upravnika Pere Vincetića vodi se postupak pred Sudom BiH”, kaže Karup Druško.

Karup Druško je istaknula kako su dvojica spomenutih bila u grupi osumnjičenih od kojih je deset uhićenih.

Ističe da je sporni predmet “Orašje” 1994. godine formirala srpska policija u Brčkom, koji je nakon rata proslijeđen Orašju, Kantonalnom tužiteljstvu u Posavini, i to tužiteljima koji su, napomenula je, hrvatske nacionalnosti. Taj predmet nikada nije bio predan Haaškom sudu, ali je 2010. predan Tužiteljstvu BiH na ocjenu, tužiteljici Hrvatici.

U prvoj prijavi bila je optužena 61 osoba sa podjednakim brojem Bošnjaka i Hrvata, tadašnjih pripadnika HVO-a. Proces je odobren protiv 28 osoba, dok je protiv 33 niže rangirane osobe predmet vraćen Posavini.

“Prvi čovjek DORH-a zapitao se otkuda od 28 osoba u optužnici sada da se pojavi samo 10 osoba i to Hrvata”, kaže Karup Druško.

Ona je rekla da je istraga vođena zajednički, a o svemu je 2014. godine tužitelj, po nacionalnosti Srbin, obavijestio bh. ministra pravde koji je od Hrvatske zatražio međunarodnu pravnu pomoć. U julu 2014. upućen je dopis DORH-u, a već u septembru iste godine Tužiteljstvo BiH je dobilo oko 600 stranica dokumenata iz Hrvatske.

“Istraga je u toku, a onda se izda nalog za hapšenje deset pripadnika HVO-a koji su samo Hrvati. Ili je na osnovi dokumentacije dostavljene iz Hrvatske nedostajalo dokaza protiv Bošnjaka ili je tužitelj na svoju ruku skinuo ta druga imena”, kaže Karup Druško.

Upozorila je kako je istraga rađena dvije godine, te kako hapšenje nisu trebala biti urađena na datum 1. novembra, na katolički blagdan, jer su takvi datumi, kaže, puno osjetljiviji nego u Hrvatskoj.

“Nemoguće je od 28 ljudi da se pokaže da nijedan Bošnjak ne treba da se hapsi jer je to izazvalo potpuno nepotrebno dizanje tenzija između Hrvatske i BiH”, poručila je Karup Druško.

 

Zločini na Baniji

 

Slaven Rašković, koordinator istraživačkog programa Documente, danas je po prvi put prezentirao rezultate istraživanja ljudskih gubitaka sa područja Banije. Iako istraživanje još nije završeno, izneseni su najveći zločini počinjeni na tom području. Predstavljena su dva zločina počinjena nad hrvatskim civilima 1991. godine. U 11. mjesecu 1991. dogodio se zločin u Kostrićima, u općini Kostajnica, gdje su u jednom danu pobijeni svi mještani toga sela zatečeni u svojim kućama. Riječ je o ukupno 16 osoba.

“Sve osobe ubijene su iz neposredne blizine, a nakon toga sve su kuće zapaljene zajedno sa posmrtnim ostacima tako da se te osobe još vode nestalima”, kazao je Rašković.

Rašković je izjavio kako su hrvatska sela sa područja Gline u drugoj polovici 1991. godine doživjela ponajteža stradanja u ratu u Republici Hrvatskoj gdje je u dva do tri mjeseca ubijeno preko 250 hrvatskih civila. Posebno je predstavljen zločin u selu Joševica pored Gline gdje je u jednom danu ubijena 21 osoba.

“To je izvršila specijalna diverzantska jedinica koja je sve mještane ubila u kućama iz blizine malokalibarskim vatrenim oružjem s prigušivačima tako da susjedi ne bi znali što se događa. Nekoliko osoba je preživjelo sakrivši se na tavanima tako da imamo svjedočanstva”, kazao je Rašković.

Za oba ova zločina nitko od počinitelja nije kazneno odgovarao iako su istrage pokrenute, nitko od počinitelja nije dostupan hrvatskom pravosuđu.

 

Rat na Kosovu uzeo 13.173 života

 

Bekim Blakaj, iz Fonda za humanitarno pravo – Kosovo, predstavio je zločine počinjene na Kosovu nad srpskim, romskim i albanskim stanovništvom, ali i u susjednim republikama vezano za rat na Kosovu. Dokumentirani su smrt ili nestanak 13.173 osobe od 1998. do 2000. godine. Najviše osoba stradalo je u općini Đakovica, njih oko 1.669, kazao je Blakaj.

Osvrnuo se Blakaj i na žrtve NATO bombardiranja na Kosovu koje je prouzročilo smrt 758 ubijenih osoba, od čega je njih 10 ubijenih na teritoriju Crne Gore, a 260 na teritoriju Srbije.

Posebno je istaknuo slučaj NATO-ovog bombardiranja civilnog autobusa u pokretu koji je pogođen na prijelazu mosta u selu Lužane u kojem su ubijene 43 osobe, među kojima je najmlađe dijete imalo dvije godine.

 

(Objavljeno na federalna.ba 12. 12. 2016.)