‘Ružna predstava u Prijedoru u kojoj počast neće dobiti nijedna žrtva’

Više od 3.000 ubijenih, od kojih 102-oje djece. Gotovo 5.000 raseljenih. Hiljade zatočenih i mučenih u koncentracionim logorima Omarska, Trnopolje i Keraterm. Prizori koji lede krv u žilama, koji ne pripadaju ‘90-im, već ‘40-im godinama prošlog stoljeća, u kojima se pripadnost „manje vrijednoj naciji“ obilježavala bijelom trakom.

Zločini koje je dokazao Međunarodni sud iz Haga, te ko zna koliko onih koji nisu procesuirani. Možda isto onoliko koliko je i onih kojima se u pokolju izgubio trag, čiji su ostaci razbacani oko grada ili ih je na neki bolji svijet odnijela krvava rijeka Sana.

To mjesto je Prijedor. U petak, 4. augusta bit će poprište obilježavanja dana sjećanja na žrtve, ali ne one iz uvoda teksta, već žrtve stradanja u drugoj zemlji, pod naletom neke druge vojske, u hrvatskoj oslobodilačkoj akciji „Oluja“ iz augusta 1995. godine.

Ideja o obilježavanju stradanja Srba u Hrvatskoj na poprištu drugog najkrvavijeg pira, nakon genocida u Srebrenici, koji su srpske i snage tadašnje JNA, ‘90-ih izvršile nad nesrbima u Bosni i Hercegovini, potekla je od predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, u još jednom njegovom aktu relativizacije zločina počinjenih u balkanskim ratovima iz ‘90-ih godina i pokušaja balansiranja vage krivice i obima stradanja naroda u BiH.

Godinama bez spomenika za ubijenu djecu

Dodikov prijedlog naišao je na odobravanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija. Dok se niti jedan od njih nikada nije poklonio žrtvama masakra u Prijedoru, a gradske vlasti uporno odbijaju postaviti spomenik za 102-oje ubijene djece, sva trojica će u petak odati počast srpskim žrtvama, i to na kostima nesrpskih, koje su za sobom ostavile srpske i snage tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA).

„Odluka da se obeležavanje godišnjice stradanja i egzodusa Srba iz Hrvatske napravi u Prijedoru je etički pogrešna, civilizacijski neprihvatljiva, a u političkom smislu otkriva loše namere“, mišljenje je Nataše Kandić, izvršne direktorice Fonda za humanitarno pravo iz Beograda.

„Pre svega, tu nema poštovanja za žrtve. Ne razmišlja se o tome da se na teritoriji koja posle rata broji 3.000 stanovnika manje, na mestu stradanja, raseljavanja i deportacija, ne mogu obeležavati zločini počinjeni prema drugim ljudima. U Prijedoru se jednostavno, mora izražavati poštovanje žrtvama koje su odvođene iz kuća, kojima se gubi svaki trag, koje su držane u stravičnim uslovima u logorima, u slučajevima u kojima ni do danas nisu donete sve presude kako bi bilo makar delimično pravde za ono što je tamo počinjeno“, dodala je Kandić.

Prijedorski Bošnjaci informaciju su dočekali sa gnušanjem. I dok njih većina decenijama poslije oplakuje voljene, ili još nastoji otkriti sudbinu koju su im skrojili krvnici, u petak će svjedočiti događaju koji je Helsinški odbor za ljudska prava BiH sa sjedištem u Bijeljini nazvao „nepoštovanjem prijedorskih žrtava“. Tvrde da „niko nema pravo da zatvara oči i niko ne treba da pokušava da komemoracijom žrtvama ‘Oluje’, poriče ili relativizira zločine počinjene u Prijedoru“.

“Tim postupkom, politički i vjerski lideri, te institucije Srbije i Republike Srpske, demonstriraju nepoštovanje više od 3.000 prijedorskih žrtava ratnih zločina. Poražavajuće je saznanje da u proteklih skoro 30 godina, lideri u regionu nisu napravili neophodni civilizacijski iskorak u odnosu prema žrtvama. Žrtve ratnih zločina u ‘Oluji’, kao i žrtve ratnih zločina u Prijedoru, zaslužuju najdublji pijetet i nedopustivo je da se njihovo stradanje i tragedija koristi u dnevnopolitičke svrhe”, tvrdi Helsinški komitet.

‘RS bez ikakve pomoći Srbima stradalim u Oluji’

Za Murata Tahirovića, predsjednika Udruženja žrtava i svjedoka genocida, radi se o „sramotnom i očitom pokušaju da se isprovociraju žrtve u Prijedoru, a bez ikakve pozadine da se zaista pomogne žrtvama koje su stradale u Oluji“.

„No, ovo nije prvi put. To je mantra kojom vlasti Srbije, a naročito entiteta RS, manipulišu“, stav je Tahirovića. „Ide se u krajnost i pokušava se izazvati neki sukob ili revolt žrtava u Prijedoru i drugim krajevima“.

Ono što najslikovitije objašnjava prirodu obilježavanja stradanja Srba u Hrvatskoj, tvrdi Tahirović, je činjenica da se u entitetu Republika Srpska, dok im se odaje počast verbalno i teatralno u ime nekih drugih ciljeva, ne čini ništa da se izbjeglim i preživjelim Srbima iz ‘Oluje’ zaista pruži pomoć koja im je potrebna. Štaviše, po dolasku iz Hrvatske, srpske izbjeglice nailazele su na velike probleme u Prijedoru, koje, kako govori, niti danas niko ne rješava.

„Ne postoji nikakva podrška tim žrtvama. Nema pomoći žrtvama srpske nacionalnosti koje su stradale u Oluji“, tvrdi Tahirović. „Imam nekoliko poznanika koji su bili ranjeni u koloni koja je išla iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, kada im nije bio dozvoljen ulazak u Prijedor. A sada se obilježava njihovo stradanje. Dakle, to nije samo provokacija na račun bošnjačkih ili hrvatskih, već svih žrtava koje su stradale zbog politike Beograda iz ‘90-ih i podrške aktuelne politike Banje Luke“, priča Tahirović.

Edin Ramulić je jedan od onih kojima nije potrebno objašnjavati razmjere prijedorskog pakla. Ovaj rođeni Prijedorčanin u ratu je bio u zloglasnom logoru Trnopolje, a nakon razmjene zarobljenika je teško ranjen.

U drugom prijedorskom logoru, Keraterm, ubijeni su mu otac i brat te još nekoliko članova šire porodice.

Ramuliću, jednom od organizatora Dana bijelih traka u Prijedoru, obilježavanje ne bi bilo toliko problematično da ga organizuje zajednica preživjelih i porodica žrtava ‘Oluje’.

„Ovdje žive ljudi koji su porijeklom iz Hrvatske, postoji i njihova zajednica. Da su oni organizovali obilježavanje, to ne bi bilo sporno, ali kada to organizuju Vlada Srbije, entitet RS i Srpska pravoslavna crkva, onda to jeste problem“, ističe Ramulić.

‘Dodik bez ikakvog poštovanja’

Dan obilježavanja stradanja Srba u operaciji „Oluja“ do sada je više puta mijenjao mjesto, no, kako kaže Kandić, jedina „logična“ lokacija za tu manifestaciju je Srbija.

Ona je stava da to nije samo zato što je obilježavanje nemoguće organizovati u Hrvatskoj, te što se radi o Srbima, već i zbog odgovornosti Beograda za stradanje hrvatskih Srba, koja niti danas nije prihvaćena.

„Neprihvatljivo je da se obeležavanje održava tu, a ne u Srbiji, koja bi trebala biti prirodno mesto za to. Srbija ima odgovornost prema žrtvama ‘Oluje’ jer postoji toliko činjenica koje su istražene i potvrđene da je novo stradanje Srba nakon ‘Oluje’ počelo upravo na granici sa Srbijom, kada je deo muškaraca policija Srbije odvojila i odvela u istočnu Hrvatsku [koja je tada bila okupirana i pod kontrolom srpskih snaga]. Onda, kada su ulazili u Srbiju, zabranjeno im je bilo da uđu u Beograd, pa su usmeravani prema Kosovu“, kaže Kandić i dodaje da to otkriva da je unaprijed postojao plan šta će biti s tim ljudima iz Hrvatske.

„A ne treba zaboraviti da postoje činjenice kako su se institucije i tela zadužena za zaštitu onih koji su bežali sa područja zahvaćenim ratom u Hrvatskoj ponašala prema njima. Izbeglice koje su se prijavljivale, policija je već tokom iste noći lovila, hapsila i upućivala na teritorije na kojima se vodio rat“, istakla je Kandić.

Petak će, dodaje, zato, biti žalostan dan iz više razloga.

„Sve skupa, biće to jedan tužan dan zato što tu, pre svega, imamo činjenicu da predstavnici Srbije nikada nisu otišli u Prijedor i izrazili poštovanje žrtvama srpskih snaga, a znamo da je tu bilo i snaga sa teritorije Srbije, pripadnika i oficira JNA. A to što predstavnik RS-a (Milorad Dodik, op. a.) kaže da je ta odluka utemeljena na tome da su u Prijedoru 1995. rado prihvaćene izbeglice iz Hrvatske, nije nimalo ubedljiv razlog. To je argumentacija koja ide u prilog tome da kod političara, kao što je Dodik, nema nimalo poštovanja prema žrtvama srpskih snaga tu u Prijedoru. Imaćemo jednu ružnu pozorišnu igru u kojoj poštovanja neće biti ni prema žrtvama srpskih snaga u Prijedoru, a ni prema žrtvama ‘Oluje’”, zaključila je Kandić.

‘Ne sjećaju se žrtava koje su ubile njihove snage’

Kako će proteći obilježavanje, ostaje da se vidi, no Ramulić tvrdi da nesrbi neće moći biti isprovocirani tim događajem.

„Namjera im je da zapravo ponište ono što se radilo u Prijedoru. To je još jedan pokušaj da se isprovociraju druga i treća strana i da se nastavi razdvajaje naroda koje je započeo ‘90-ih i traje i danas. No, to će biti samo pokušaj“, dodao je.

„Mislim da dobar dio građana Prijedora neće biti zadovoljan zbog toga, niti će biti previše zainteresovan za njega i zato i ne mislim da će izazvati željeni efekat. Ovo obilježavanje je samo pokazatelj nečega što je odavno poznato. Niko nas ne treba ponovo ubjeđivati da vlasti u entitetu RS i Srbiji neće da se sjećaju žrtava koje su ubile njihove snage.

U Prijedoru postoji niz događaja kojima se pokušava revidirati prošlost, dati značaj stradanju Srba u Hrvatskoj, koje je, uz svo poštovanje prema svim žrtvama ratova na Balkanu, nemjerljivo sa stradanjem nesrba u Bosni i Hercegovini. Grad je preplavljen muralima, spomenici su načičkani u čast poginulih srpskih vojnika i sve je u tom kontekstu“, rekao je Ramulić.

„No i oni će se jednom umoriti od toga. Neće moći vječno plaćati autobuse, helikoptere i ljude sa strane koje dovode, jer ovdje to malo koga zanima“.