Spomen ploča na mjestu logora JNA u Morinju važna za suočavanje sa prošlošću i pomirenje u regionu

Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za građansko obrazovanje (CGO) pozdravljaju postavljanje spomen ploče na mjesto na kome se nalazio vojni logor JNA u Morinju, od strane Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva odbrane Vlade Crne Gore i u prisustvu visokih zvaničnika ovih crnogorskih ministarstava, kao i Ministarstva vanjskih i evropskih poslova i Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske.

I prošle godine smo pozdravili polaganje vijenaca na ulazu logora Morinj od strane visokih delegacija ministarstava vanjskih poslova Crne Gore i Srbije. Vjerujemo da ovakvi koraci daju važan doprinos uspostavljanju pomirenja u regionu. Očekujemo da se spomen obilježjima obilježe sva mjesta na kojima su u Crnoj Gori izvršeni ratni zločini.

Spomen ploču su ranije tražili zatočenici logora Morinj iz Hrvatske, a u tome su imali podršku i našu i drugih nevladinih organizacija iz Crne Gore koje se decenijama posvećeno bave pitanjima suočavanja sa prošlošću. Posebno pozdravljamo napore naših koleginica iz Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, koje su 2019. godine nadležnima u opštini Kotor podnijele inicijativu da se na mjestu nekadašnjeg logora postavi spomen obilježje.

Međutim, žalimo što se ovako važni događaji sprovode na prečac, bez blagovremenog obavještavanja javnosti, pozivanja i predstavnika organizacija civilnog društva i mirovnih aktivista, koji bi pokazali da za ovaj vid izgradnje kulture sjećanja u Crnoj Gori postoji značajna podrška. Vjerujemo da bi i hrvatskim logorašima značio susret sa onima iz Crne Gore koji su i do sada podsjećali na njihove patnje, dok su vlasti, i lokalne i nacionalne, na to ćutale.

Podsjećamo da je pravosnažnom krivičnom presudom Višeg suda u Podgorici utvrđeno da su u sabirnom centru JNA u Morinju izvršeni ratni zločini protiv ratnih zarobljenika u vidu fizičkog zlostavljanja, i da su četiri osobe za to osuđene na kazne zatvora – Ivo Gojnić na dvije godine, Boro Gligić na tri godine, Špiro Lučić na tri godine i Ivo Menzalin na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Podsjećamo da je u presudi utvrđeno da je „u Sabirnom centru Morinj vladala atmosfera terora i straha za goli život kome su oštećeni bili neprestano izloženi“.

O zlostavljanju u logoru pred sudom je govorio i Zoran Dragović, jedan od isljednika koji su bili zaduženi za zatvornike: “Starješina jednog odjeljenja straže je bio B.P, koji je tukao zarobljenike, … a jedan je doživio strašne batine u Morinju od kojih je jedva preživio, a nakon napuštanja Morinja je morao izvršiti nekoliko operacija … poznato mu je da je B. izvodio zarobljenike i na njima trenirao boks… najgore su bile grupe stražara iz Herceg Novog, jer su se oni poistovjećivali sa likovima iz filmova kao sto su Rambo, Sandokan, i ponosili su se siledžijskim odnosom, a da nisu pridavali značaj časti i uniformi koju nose…”.

Žalimo što su ovaj događaj obilježili protesti ostrašćenih pojedinaca, očekujemo da se od tog čina ograde prije svih partije u kojima su ti pojedinci funkcioneri i aktivisti na lokalnom nivou.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorka, HRA
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, CGO

Preuzeto sa portala cgo-cce.org