Šta je Bakir Izetbegović rekao o susedima i pomirenju u regionu?

 

Na šestom kongresu Stranke Demokratske Akcije održanom juče u Sarajevu, Bakir Izetbegović je izabran za predsednika stranke. Izetbegović je član predsedništva Bosne i Hercegovine u svim drugom mandatu.

U govoru koji je održao pred kongresom najveće bošnjačke partije u BiH, Izetbegović je govorio o odnosima sa susedima, susretu sa premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem, položaju Bošnjaka u regionu.

Naša dva naroda stotinama godina žive zajedno i tako će se to, očigledno, i nastaviti. Prošlost, sadašnjost i budućnost nam je zajednička. Ta budućnost mora biti bolja od često tegobne prošlosti, i od sumorne sadašnjosti. Vijek ratova u kom su nastajale i nestajale države, a narodi ostajali desetkovani, iskrvavljeni i sukobljeni, moramo pokušati nadomjestiti vijekom mira,  saradnje i skladnijeg zajedničkog života, rekao je Izetbegović. Budući da je značajan deo govora bio posvećen prevladavanju ratne prošlosti u regionu, prenosimo ga u celosti.

 

Govor Bakira Izetbegovića na 6. Kongresu Stranke demokratske akcije

 

Cijenjeni delegati 6. Kongresa SDA,

Dragi gosti, dame i gospodo

Od srca se zahvaljujem  svim kantonalnim, regionalnim i   opštinskim odborima, svakom pojedincu koji mi je ukazao čast, priznanje i povjerenje kandidujući me za predsjednika Stranke demokratske akcije.

Biti kandidat za predsjednika stranke koja je po mnogo čemu prva i jedinstvena  u BiH političkom spektru, zaista me ispunjava ponosom i posebnim zadovoljstvom.

U istoriji svakog naroda postoje politička ostvarenja koja određuju njegovu sudbinu i budućnost – osnivanje Stranke demokratske akcije je najbitnija odrednica moderne političke istorije bošnjačkog naroda.

SDA je u posljednjih 25 godina, u tih četvrt vijeka teške istorijske uzbrdice, uradila sve bitno što će istorija naše zemlje i narodapamtiti: otvorila demokratske procese u BiH, stvorila prostor za reafirmaciju naše vjere i identiteta, izborila nezavisnost zemlje, organizovala odbranu od višestruko nadmoćnijeg agresora, presudno uticala na postizanje mira, organizovala obnovu zemlje i privrede, bila pokretačka snaga pozitivnih reformi kojim je ojačana država  kroz kreiranje jedinstvenih Oružanih snaga  i niza drugih državnih institucija i agencija, organizovala skrb za stotine hiljada prognanih, ranjenih, nezaposlenih.

Strukturu SDA čine posebni ljudi, hiljade muškaraca i žena koji su sve navedeno imali snage uspješno i započeti i dovršiti. SDA je imala markantne lidere, ali to liderstvo nije bilo osnovni razlog za okupljanje ljudi kao u mnogim drugim strankama – SDA nikada nije bila društvo jednog lica, nikad se nije zvala po pojedincima kao mnoge druge stranke. Esdeaovke i esdeaovci  su se okupili oko ideje, spremni na predano služenje narodu, na žrtvu. Inicijalni odbor su većinom činili bivši politički uznici, ona vrsta ljudi koja je spremna rizikovati vlastitu slobodu da bi je izborila slobodu cijelog naroda. Omasovili su je oni koji su bili spremni ići njihovim stopama – rizikovati vlastitu slobodu, a zatim i živote braneći pravo na život, slobodu i ravnopravnost cijelog naroda.

Zato SDA nikada neće imati šefa stranke. Inaće i danas, i uvijek izabrati  predsjednika, prvog medju jednakima koji će služiti ideji, narodu i državi, predano poput dvojice časnih prethodnika.

Počašćen sam povjerenjem i podrškom, koja je ovih dana došla sa terena,  da budem treći u tom nizu.

Ukoliko budem izabran, učiniću sve što je u mojoj moći da to povjerenje i opravdam.

U proteklih skoro dvije godine, u vremenu sve manjeg prisustva, a zatim i odlaska predsjednika Tihića sa političke scene, mi u rukovodstvu stranke smo se trudili da SDA vodimo upravo na takav način – da se dogovaramo, da sarađujemo, da ostvarimo jedinstvo stavljajući rivalstva u drugi plan, da za svakog vrijednog i sposobnog nađemo mjesto i ulogu, da na najodgovornije pozicije u stranci i državi postavimo najsposobnije kadrove, da reagujemo pravovremeno i odlučno.

Nalazili smo pravi odgovor na sve izazove. Ozbiljnom, odlučnom, odgovornom politikom smo stabilizirali prilike u zemlji. I od naroda bili nagrađeni uvjerljivim pobjedama na lokalnim izborima 2012. i opštim 2014. godine.

Negativna propaganda koja je višegodišnjom upornom kampanjom  pokušavalapostići nemoguće – okriviti SDA za stanje u zemlji uzročeno agresijom na Bosnu i Hercegovinu i nesposobnošću onih koji su dobili šansu da vladaju umjesto nas, završila je neslavno i vratila se svojim kreatorima poput bumeranga. SDA je samo nekoliko mjeseci nakon protesta i poplava pobijedila na izborima popravivši značajno rezultat, naročito u Sarajevu, epicentru višemjesečnih orkestriranih demonstracija.

Dame i gospodo,

Upravo smo usvojili programsku deklaraciju i ostale programske dokumente koji će trasirati rad Stranke u slijedeće četiri godine. Radi se o kvalitetnim materijalima u kojima je sublimirano znanje, iskustvo i vizija velikog broja mislećih ljudi iz vrha stranke. Politička pozicija stranke, njene politike i prioriteti su odgovor na sadašnji trenutak i vrijeme koje je neposredno pred nama.

SDA je od osnivačke skupštine 1990, kroz šest kongresa i niz konvencija evoluirala prilagođavajući se vremenu i izazovima koje je ono donosilo. Ali osnovna putanja stranke je ostala ista, uz neke blage korekcije.

U tadašnjim programskim materijalima koji se odnose na obnovu privrede se govori i o privatizaciji, izgradnji energetskih objekata, autoputu!

Glavni pravci djelovanja su isti kao i prije 25 godina, duh stranke je isti, a drago mi je da u ovoj sali vidim i mnogo poznatih lica iz tog vremena. Medju delegatima Kongresa su osnivači Stranke, potpisnici Inicijativnog odbora iz marta 1990, prvi poslanici PS Republike BiH, naše prvoborci – a jedan od njih, cijenjeni Irfan Ajanović je i kandidat za predsjednika SDA.

Pozdravimo ih apalauzom kakav zaslužuju!

Kao što rekoh, ciljevi i prioriteti su skoro isti, i snaga stranke je skoro ista, jer se baziraju na razlogu njenog  postojanja koji nijebitno promijenjen. Ponekad taj razlog postojanja definišemo jasnije, a ponekad ga bespotrebno umotavamo u oblande – ali on svejedno ostaje isti, i on daje snagu stranci.

Razlog nastanka, i trajanja SDA, je borba za ravnopravnost i dostojanstvo Bošnjaka.Za dobro uređenu državu koja će im garantovati sigurnost.

Jer narod koji je na ovom brdovitom, i hirovitom Balkanu iskusio toliko ratova, nasilja i smrti u posljednjih 100 godina, toliko otimačine imovine i nasilnog protjerivanja, takvu količinu diskvalifikacije, negiranja i poniženja, mora imati snažnu i trajnu političku snagu koja će štititi njegovo pravo na život, na mir, na imovinu, slobodu, posebnost i ravnopravnost.

Srebrenica i Tomašica će uvijek i nanovo da nas podsjećaju i obavezuju na to.

Četvrtina vijeka intenzivne borbe i napora je iza nas, i to je dobar povod i pravi čas da podvučemo crtu i preispitamo sadašnju poziciju našeg  naroda i njegov odnos spram svega onog što najbitnije odredjuje njegovu sudbinu i budućnost. Tu budućnost odredjuje odnos Bošnjaka prema narodima sa kojima dijele životni prostor, Srbima i Hrvatima, odnos prema zemlji i državi u kojoj zajedno živimo, ali, prije svega, odnos Bošnjaka prema samima sebi i vlastitim vrijednostima.

Iznijeću svoja gledanja na ove određujuće relacije:

STANJE BOŠNJAKA – Bošnjaci su mali, ali dobar i vitalan narod. Izborili su pravo na suverenitet i vlastiti identitet nakon pola milenija služenja tuđim državama i vojskama, vjekovnog egzistiranja u tuđoj sjeni. BiH je danas nezavisna zemlja, sa vlastitom vojskom i državnom strukturom.

Nismo više bezimeni, neopredijeljeni, vratili smo ime i narodu i vlastitom jeziku, naša vjera i kultura su doživjele novi procvat nakon decenija negiranja i potiskivanja.

Nažalost, odgovor na političku borbu za suverenitet i ravnopravnost je bila brutalna agresija koja je teškoranila i iscrpila Bošnjake. Polovina naroda je protjerana sa kućnog praga, iskorijenjena sa teritorija koje je od vajkada nastanjivala, desetina je ubijena ili invalidizirana. Bošnjaci su zbijeni u gradove što je dovelo do pada nataliteta.

Naša omladina je nezaposlena, izložena je društvenim zlima – besposlici, alkoholizmu, narkomaniji, gubitku vjere u budućnost.Mladi masovno žele napustiti BiH i to će realizovati oni najsposobniji među njima. Oni čiji ćemo gubitak najviše osjetiti. Evropskim zemljama nedostaju stotine hiljada kvalifikovanih radnika, mladih i zdravih. Evropa će nam dati IPA fondove, ali će nam uzeti ono što je daleko vrijednije, u šta smo mi uložili mnogo više. Zato se naši strateški, dugoročni programi moraju usmjeriti na podršku omladini, na raznovrsna ulaganja u mlade ljude, u obrazovanje, sport, kulturu, porodicu, u otvaranje novih firmi i kreiranje novih radnih mjesta.

Dio mladih moramo stimulisati u povratku na selo, u široke  prostore koji smo napustili.

BiH će se suočiti sa stotinu problema u vremenu koje je ispred nas, sa stotinu pitanja na koje postoji jedan jasan odgovor – moramo podići generaciju osviješćenih i obrazovanih mladih muškaraca i žena, koji znaju gdje pripadaju, koji znaju ko su i šta su,  znaju i šta neće i šta hoće.

Iznaju kako će to što hoće i postići.

Dva akutna problema koja razjedinjuju Bošnjake i oduzimaju im snagu, i koja se moraju rješavati hitno, jesu opasna politička i vjerska razmimoilaženja koja vode u radikalizaciju i konflikte.  Rivalstvo među bošnjačkim liderima se pretvorilo u neprijateljstvo i surov medijski rat. Umjesto da ostvare stabilizirirajuće jedinstvo, pojedini bošnjački lideri su postali teret na političkoj sceni u BiH, ne samo Bošnjacima, nego i drugima sa kojima treba da grade državu i društvo. Postali su generator krize, umjesto da budu motor pozitivnih promjena koje rješavaju krizu. Umanjujući jedni drugima kredibilitet i autoritet umanjuju  i šanse da se ubrzano rješavaju složeni nacionalni, društveni i državni problemi u permanentnoj ali i stalno novim, eskalirajućim krizama.

Radiću u ime SDA na tome da međusobno sukobljeni Bošnjaci, u interesu naroda i države obustave sukobe, odnosno da ih svedu na nivo pozitivnog rivalstva koje se može opravdati demokratskim potrebama i vrijednostima. Potreban nam je prestanak sukoba, a zatim iunutarbošnjačko pomirenje, što uključuje i pomirenje u ratu međusobno sukobljenih krajiških Bošnjaka.

Pitanje vjerske radikalizacije u svijetu, koja se prenosi i na BiH, je postalo krupno vjersko, ideološko, političko i sigurnosno pitanje.

Bošnjaci će morati ponovo braniti svoju vjeru, ali ovaj put ne od agresivnog ateizma već od nasilnog akstremizma koji se poziva na islam. Taj ekstremizam remeti međunacionalne i međudržavne odnose u regiji Balkana. Do njegove pojave nikada niko od muslimana u BiH nije učinio ništa slično onome što je učinjeno povratničkoj hrvatskoj porodici u Konjicu, što je učinjeno terorističkom akcijom u Bugojnu, ili terorističkim napadom na ambasadu SAD u Sarajevu.

Pojava ekstremizma u BiH očigledno nije izraz spontanog procesa, to je izraz organizovanog djelovanja i finansiranja s ciljem da se u BiH krivnja za međunacionalne tenzije i narušavanje sigurnosti prebaci na Bošnjake, te da ideolozi koji rade protiv opstojnosti države Bosne i Hercegovine dobiju opravdanje za svoje stavove i uticaje.

Akti nasilja u ime vjere su najveća opasnost za samu vjeru i mi ćemo na njih znati odgovoriti – i vjerski, i politički, i institucionalno.

BOŠNJACI I SRBI– Naša dva naroda stotinama godina žive zajedno i tako će se to, očigledno, i nastaviti. Prošlost, sadašnjost i budućnost nam je zajednička. Ta budućnost mora biti bolja od često tegobne prošlosti, i od sumorne sadašnjosti. Vijek ratova u kom su nastajale i nestajale države, a narodi ostajali desetkovani, iskrvavljeni i sukobljeni, moramo pokušati nadomjestiti vijekom mira,  saradnje i skladnijeg zajedničkog života.

Usamljeni glas razuma Nataše Kandić, Žena u crnom i male grupe intelektualaca iz Beograda konačno je pojačan izjavama uticajnih srbijanskih političara. Nadu ulijevaju izjave Čedomira Jovanovića, Ivice Dačića, a naročito Aleksandra Vučića, predsjednika srbijanske vlade i najuticajnije srbijanske političke stranke.  I on ukazuje na činjenice koja nam svima stoje pred očima – da živimo i da ćemo živjeti zajedno,i da samo zajednički možemo da napredujemo – spreman je narazgovor sa Bošnjacima, onima u Sarajevu i Pazaru -nudi istinski dijalog kojim  bi se ostvario  strateški i dugoročan dogovor – kaže da će učiniti sve da unaprijedi saradnju Srbije i BiH – da mu jestabilnost Srbije najvažnija, a da se o njoj ne može govoriti ako Srbinemaju dobre odnose sa Bošnjacima, itd.

Imao sam ozbiljan sastanak sa Aleksandrom Vučićem prije par dana u Sarajevu i dogovorili smo se da učinimo niz konkretnih koraka kako bi se sa riječi prešlo na djela.

I u Bosni i Hercegovini je sazrela kritična masa uticajnih srpskih političara koji žele mir, stabilnost, bolji život svih građana. Sa predsjednicima SDS, PDP i NDP smo potpisali koalicioni sporazum na bazi kojeg je formirana vlast na državnom nivou. U preambuli Sporazuma smo se obavezali da ćemo «isključiti svaku neprimjerenu i neproduktivnu polemiku o pitanjima koja ugrožavaju integritet i suverenitet države, stabiliziaciju mira i relaksaciju međuetničkih odnosa».

Naravno, nećemo oči zatvarati pred sramnom presudom Vrhovnog suda Srbije kojom je rehabilitovan četnički vožd Draža Mihajlović,  pred raznovrsnim pritiscima kojima su i dalje izloženi Bošnjaci koji su se vratili u RS, i naročito pred Dodikovima prijetnjama referendumom o otcjepljenju Republike Srpske od BiH koji je na posljednjem kongresu SNSD dobio i precizan tajming – 2017 godinu! Umjesto pijeteta prema žrtvama srebreničkog genocida čiju 20-godišnjicu obilježavamo ovog ljeta, SNSD i Dodik su se upustili u direktnu prijetnju teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH, a time i miru u ovom dijelu Evrope!

Srpska i srbijanska politika će zadugo imati dva lica i kretaće se između otvorenog animoziteta i prijateljskih izjava. Ali bitan je trend, a on je pozitivan.Vjerujem da će prevagnuti snage koje će BiH i region voditi ka pomirenju, ka integraciji i zajedničkom životu u dobro uređenoj asocijaciji evropskih država – Evropskoj uniji.

Neki zastali u vremenu, nisu u stanju ili ne žele da se mijenjaju, ali sve je više onih drugih koji jesu spremni da grade zajedničku budućnost u ovoj zemlji i na Balkanu. Vrijeme je na strani onih koji žele mir i stabilnost, koji rade za napredak vlastitih, ali i susjednih  naroda i država.

Oni koji žele bolje odnose u Bosni i Hercegovini, i sa Bosnom i Hercegovinom, moraju se suočiti sa prošlošću, moraju podržati suverenitet i teritorijalni integritet naše zemlje, prihvatiti istorijske činjenice i pokazati pijetet prema žrtvama. To su stvari o kojima nema pregovora i pogodbi. O svemu drugom ćemo tražiti dogovor koji je u uzajamnom interesu.

U svakom slučaju, poruka SDA i Bošnjaka je jasna, i onima koji nas vole i onima koji nas ne vole. Niko nije spreman za mir i saradnju kao SDA i Bošnjaci, i niko kao SDA i Bošnjaci nije spreman da sve ono što je ova generacija krvlju izborila, brani i odbrani svim dopuštenim sredstvima.

BOŠNJACI I HRVATI–naša dva naroda žive izmiješana diljem Federacije BiH, a nročito u Hercegovini, Posavini i Srednjoj Bosni. SDA nudi zajednički život, ne život jedni-pored-drugih.

Odnos Hrvata i Bošnjaka se u najdramatičnijim momentima novije istorije BiH najdirektnije prenosio i uticao na stabilnost zemlje, sudbinu svih njenih građana, a naročito na sudbinu Hrvata i Bošnjaka. Učinićemo sve da ti odnosi u budućnosti budu što bolji za korist svih građana BiH.

Hrvati su najmalobrojniji narod u BiH. Spremni smo raditi na kreiranju posebnih mehanizama kojim bi se njihova prava zaštitila. Neodgovornost i greške pojedinih ljevičarskih stranaka koje su koristile brojnije bošnjačko, ili srpsko biračko tijelo kako bi Hrvatima izabrali predstavnike u državnim institucijama, ne smiju se ponoviti, i trebaju biti sistemski onemogućene. Jednako tako tražimo da se prevaziđe segregacijska praksa koju trpe Bošnjaci i Srbi u lokalnim sredinama BiH u kojim vladajuću poziciju imaju vodeće hrvatska političke stranke.

Nema potrebe zadominacijom, vladavinom brojnijih nad manje brojnim, ugrožavanjem drugih i drugačijih u BiH. Ova zemlja ima dovoljno prostora, dovoljno materijalnih resursa i bogatstava da udomi višetsruko brojnije stanovništvo od sadašnjeg. Desetine hiljada km2 pokrivenih prvoklasnom šumom, desetine hiljada hektara nezagađenog obradivog zemljišta, milijarde tona kvalitetnog uglja, hiljade kilometara čistih, brzih vodotoka….  pa zar to nije dovoljno da 3.5 miliona Bosanaca i Hercegovaca žive u miru i berićetu?

BOŠNJACI I DRŽAVA BOSNA I HERCEGOVINA – upitan nekom prilikom: zašto Bošnjaci nemaju svoj nacionalni program? – Alija Izetbegović je odgovorio – «imaju ga, taj nacionalni program se sastoji od tri riječi: Država Bosna i Hercegovina».

Ovu jednostavnu formulaciju je često ponavljao i rahmetli Sulejman Tihić. Efektna je i istinita, ali ipak prekratka.

Mislim da je treba dopuniti i reći: naš cilj je Bosna i Hercegovina, država zakona i vladavine prava. Suverena, cjelovita i prosperitetna zemlja. Zemlja jednakopravnih naroda i građana, država mira i sigurnosti, zemlja bujajuće privrede, država visokih ekoloških standarda koja štiti bogatstvo svojih unuka i praunuka, zemlja premrežena modernom infrastrukturom, privlačna za turiste sa svih strana svijeta, država moderne administracije koja je efikasan servis građana. Članica Evropske unije i NATO saveza.

Ta i takva država Bosna i Hercegovina je cilj Stranke demokratske akcije i  nacionalni program Bošnjaka.

I taj cilj ćemo, s Božijom pomoći, u doglednoj budućnosti i ostvariti!

Hvala Vam na pažnji!

(Preuzeto sa web prezentacije SDA, 26.05.2015.)