Ukopane četiri sestre Ribić

Tijela ubijenih djevojčica ekshumirana su iz masovne grobnice na Crnom Vrhu i ukopana kod Zvornika. Skočić kod Zvornika je bilo mjesto prepuno tuge dok je Zijad Ribić (31) na mjesnom mezarju nakon klanjane dženaze-namaza, jednu po jednu, u kabure spustio svoje sestre Zlatiju (13), Zijadu (7), Suvadu (5) i Almasu (4), koje su strijeljane 12. jula 1992. godine, javlja Anadolu Agency.

Djevojčice su ukopane pored mezara svojih roditelja, oca Ismeta i majke Šefke. Traga se za još dvjema sestrama Ribić, Ismetom i Zlatom, te najmlađim bratom Sabrijom. Svi su oni, njih devetero, zajedno sa još nekim članovima rodbine i komšijama, nakon odvođenja iz kuće, strijeljani u Malešiću. Zijad je, iako i sam ranjen, preživio strijeljanje. Ahmet efendija Memić zanijetio je dženazu, dok je dženazu-namaz predvodio Bekir efendija Šabić, izaslanik muftije tuzlanskog, a zbog dobi ubijenih djevojčica i načina smrti, od prisutnih nije zatražen halal (oprost) za sestre Ribić. Opomena generacijama ˝Nadamo se da će one halaliti nama, preživjelima, jer one nisu znale zašto su ubijene, a preživjeli moraju prenositi priču o ovom zločinu˝, rekao je efendija Memić.

Bakira Hasečić predsjednica Udruženja ˝Žena žrtve rata˝ podsjetila je da su sestre Ribić u trenutku ubistva bile samo djeca, te poručila da će se, sve dok je živa ijedna žrtva, boriti da se ratnim zločincima presudi, kako bi njihove presude bile opomena budućim generacijama. Doktorica Irfanka Pašagić iz tuzlanske ˝Amice˝, koja je obezbijedila smještaj za Ziju nakon što je sa navršenih 18 godina morao napustiti Dom za djecu bez roditeljskog staranja, kazala je da je ˝boli beogradski proces i poništavanje presuda zločinačkoj grupi Simini četnici˝. ˝Nadam se da će organi pravosuđa u Srbiji ovaj proces dovesti do kraja˝, kazala je dr. Pašagić. Ranije istog dana, sa platoa ispred Komemorativnog centra Tuzla ispraćena su četiri tabuta sa posmrtnim ostacima sestara Ribić ubijenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Djevojčice su ekshumirane iz masovne grobnice na Crnom vrhu, a identificirane su u decembru prošle godine. Ubijeno devet članova porodice Oni su sa još nekim komšijama i prijateljima strijeljani u zvorničkom mjestu Malešić, 12. jula 1992. godine, a iz porodice Ribić strijeljanje je preživio samo tada osmogodišnji Zijo, koji je tada bio ranjen. Nakon što je ubijeno devet članova njegove porodice, Zijo je ostao sam, a odrastao je u dječjim domovima. On je sa suzama u očima gledao u pravcu četiri tabuta. Zijo nije mogao suspregnuti suze, kao što se suzdržavao tokom identifikacije. ˝Sa ovog mjesta jedino što mogu poručiti ljudima je da ne mrze jedni druge i da nije bitno ko se kako zove i preziva. Budimo ljudi˝, poručio je Zijo, koji je ranije oprostio ubicama svoje porodice, jer, kako je rekao, ne želi živjeti pod teretom mržnje. Ispred Komemorativnog centra Zijo je od gradonačelnika Jasmina Imamovića dobio čvrsta obećanja da će se u rješavanje njegovog stambenog pitanja uključiti Grad Tuzla. Ispraćaju tabuta sa četvero djece nije prisustvovao niko iz struktura vlasti bh. entiteta Federacije BiH i Republike Srpske. (Preuzeto sa Tuzlanski.ba, 17.01.2016.) )

 
Intervju sa Zijom Ribićem za RECOM.link – Preživio sam taj masakr s razlogom, boriću se i dalje

Tekst o Ziji Ribiću, i zločinima nad Romima u bivšoj Jugoslaviji – Pitanje ratnog stradanja Roma tek treba da bude otvoreno